✍️ Ante JUKIĆ
Peta je korizmena nedjelja, u narodu poznata i kao Gluha. Ovaj naziv dolazi od starog običaja prestanka sviranja orgulja i ulaska u zadnji dio priprave za razmatranje otajstava Kristove muke i uskrsnuća, kad se vjernike poticalo na dodatnu sabranost i jednostavnost. Možemo reći kako je ovo posljednja ‘prava’ korizmena nedjelja, budući da je Cvjetnica pred vratima.
I današnje evanđelje na neki način uvodi nas u misterij uskrsnuća. Poznat je to izvještaj o Lazaru, Marijinom i Martinom bratu, Isusovom prijatelju. Lazar je preminuo, već je bio sahranjen i oplakan, a plakao je i sam Gospodin. Tad je okupljeno mnoštvo svjedočilo najvećem Kristovom čudu. Isus Lazara poziva iz groba, on ustade i ponovno se pridruži svojim bližnjima. Život je pobijedio smrt.
Ovaj događaj ohrabruje, pruža utjehu, nadu i radost, ali i postavlja pitanja. Logična ljudska pitanja, koja jednako more vjernike i nevjernike.
Zašto je Lazar morao umrijeti, ako je Bog svemoguć?
Zašto Bog uopće dopušta zlo, patnju i smrt?
Zašto je Isus ozdravio i uskrisio Lazara i još pokojeg ‘sretnika’, a ne sve s kojima se susretao?
Jesu li neki ljudi vrjedniji od drugih?
Je li Bog nepošten?
I možemo tako unedogled, poruka je jasna. A do jasnog odgovora na ovom svijetu nećemo doći, ostajemo nam samo pokušati barem djelomično shvatiti Božji naum. Koji se na neki način ocrtava i u današnjem evanđeoskom odlomku.
Lazar je uskrišen, ali ne na vječni život. Nakon izlaska iz groba on je živio jedno vrijeme, prije nego je ponovno umro i zauvijek napustio ovaj svijet. I on je doživio sudbinu koja čeka sve nas. Ljudi na različite načine provedu svoje vrijeme na zemlji. Gledajući iz naše perspektive, nekome je lakše, nekome je teže. Često znamo donositi i procjene od boljem i lošijem, iako bi se toga trebali kloniti. Jer najveća patnja čovjeku može biti blagoslov, a naizgled lagodan život može ga voditi u propast.
Krist je za vrijeme svog boravka na ovom svijetu ozdravljao bolesnike, ali ne sve. On nije došao kako bi ispravljao svaku nepravdu i liječio svaku bolest. Nije došao uspostaviti raj na zemlji, nego ljudima navijestiti život vječni, u kojem više neće biti bolesti ni smrti. To je ono pravo uskrsnuće. I kod te njegove ponude nema razlike, svi smo isti, svi smo jednako vrijedni. Poziv je upućen svima. Ne onaj kojeg je Lazar čuo u današnjem evanđelju, to je bio tek poziv na produžetak ovozemaljskog života. Jedini istinski važan je poziv na vječni život, i za Lazara, i za sve nas.