Za početak, ovo je popis Dinamovih kapetana od početka Hrvatske lige, od 1992. godine: Ladić, Ištvanić, Šimić, Prosinečki, Bišćan (u dva navrata), Šokota, Butina, Marić, N. Kranjčar, Sedloski, Mamić, Eduardo, Modrić, Badelj, Kelava, Šimunić, Ademi (u dva navrata), Antolić, Livaković, Petković, Mišić.
To su imena s osobitom počašću, pomno odabrani nasljednici Dinamovih legendi s vrpcom; Bobana, Mlinarića, Zajeca, Kranjčara, Ramljaka, Zambate, Jerkovića…
Što bi bila neka najznačajnija poveznica igrača sa spomenutog popisa? Evo, na primjer i sasvim prigodno, fakt je kako samo trojica s ove liste nisu imala najmanje 15 nastupa za A reprezentacije ili nisu bili sudionici velikog natjecanja: Ištvanić, Antolić i – Mišić.
Slavko Ištvanić svoje vrhunce u Dinamu imao je u vrijeme kada Plavi nisu bili značajan toponim na europskom zemljovidu, a ni hrvatska reprezentacija još se nije bila plasirala na veliko natjecanje (odigrao je tri utakmice za Hrvatsku). Domagoj Antolić bio je zahvalan klupski igrač, objektivno ne i kalibar za A reprezentaciju čiji je dres preko glave navlačio u šest navrata, a kapetansku vrpcu u Dinamu preuzeo je 2015. godine nakon što je nominalno prvi kapetan Ademi bio suspendiran zbog korištenja dopinga.
I sad dolazimo do junaka ove priče, Bošnjačanina Josipa Mišića (31), po mnogima najpodcjenjenijeg Dinamovog igrača novijeg doba; podcijenjenog kod medija, kod publike i – ono što ipak najviše bode u oči – kod izbornika.
Krenimo redom; Josip Mišić došao je u Dinamo u listopadu 2020. godine iz lisabonskog Sportinga. Od tada je za Dinamo nanizao 242 nastupa, osvojio četiri naslova prvaka, 10 puta nastupio je za Plave u utakmicama grupne faze Lige prvaka, čak 21 nastup ima u skupini i eliminacijama Europske lige, te još 10 u Konferencijskoj ligi. Složit ćete se, Josip Mišić u Dinamu je od sezone 2021/22. praktički nezamjenjiv, s prosjekom od 50-ak utakmica u sezoni.
Pa zar je moguće da jedan takav nogometaš baš niti jedan jedini put nije dobio zadovoljštinu da se nađe na popisu izbornika Zlatka Dalića? Dostupan je podatak kako je Mišić bio na izbornikovoj listi od 34 kandidata za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine, ali je onda ipak glatko otpao i globalnu nogoloptačku smotru gledao je na televiziji. Iako je s Dinamom te jeseni igrao Ligu prvaka, i u njoj pobijedio Chelsea. Prednost je tada dobio Kristijan Jakić iz Eintrachta.
Izlišno je nabrajati i ostala velika natjecanja koja je Mišić propustio, budući da nije mogao doći u obzir niti za prijateljske utakmice vatrenih, niti onda kada je izbornik šarao s opcijama u veznom redu u grupnoj fazi Lige nacija. Među ostalim ti Dalićevi eksperimenti uključivali su primjerice vezne igrače Filipa Bradarića, Marka Roga i Tomu Bašića, a na drugim pozicijama i Santinija, Caktaša, Halilovića, Čopa, Bartoleca, Antonija Milića, Melnjaka, Dinu Perića, Uremovića, Čolaka, Benkovića, Domagoja Bradarića, Škorića.
Sad već zaboravljeni Brekalo i Ivanušec bili su na Europskom prvenstvu 2020., a Nikoli Mori i Toniju Fruku smiješi se nadolazeće Svjetsko prvenstvo. A nitko od njih nije imao takav kontinuitet nastupa, ni toliko igrao u europskim natjecanjima, nitko od njih nije osvojio tolike trofeje, toliko dugo držao konstantu forme i bio ključan kotačić najtrofejnijeg kluba ovog dijela Europe kao – Josip Mišić.
Možda i najveće priznanje Josip Mišić doživio je početkom ove sezone, kada mu se naklonio i novi Dinamov gazda Zvonimir Boban ponudiviši mu novi ugovor. Mišić je jedini važan Dinamov nogometaš (a u njih ne ubrajamo epizodiste Nevistića, Zagorca i Theophilea) koji je preživio Bobanovu proljećarsku metlu, onu koja je pomela Ristovskog, Petkovića, Pjacu, Ademija, Pierrea-Gabriela… Baturina i P. Sučić bili su unosno prodani, kao što bi bio prodan i Hoxha da Hull City nije imao embargo na transfere.
Uz Mišićevo ime ove se sezone veže i jedan raritetan podatak koji kaže kako ovaj vezni igrač nije postigao pogodak u čak 141 uzastopni nastup za Dinamo! Zadnji put je bio strijelac sad već davnog 13. studenog 2022. godine, protiv Rijeke na Rujevici, a od tada pa do danas efikasniji od Mišića u Dinamu je čak i Kevin Theophile! Ta utakmica je toliko stara i ocvala da su u njoj u Dinamovom zapisniku još bili Perić, Lauritsen, Bočkaj, Štefulj, Marin i Emreli.
I opet, ni ova raritetna „ruptura Mišića” ne može umanjiti vrijednost Josipove klase, niti se odražava na njegovu influencersku poziciju unutar svlačionice i neprijeporni autoritet pred suigračima. Josip Mišić nikome ništa nije dužan. A kada bi Josip posjedovao crnu bilježnicu s popisom dužnika, Zlatko Dalić bio bi na njegovom vrhu. Jer, nije sve u medaljama, državnim počastima i spektakularnim dočecima. Razina izbornikovog respekta prema kandidatima za reprezentaciju ne bi trebala oscilirati…