PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
„Dok istina izađe na zagrijavanje, laž već odigra prvo poluvrijeme“, rekao bi stari Twain, da je kojim slučajem koristio nogometnu analogiju.
Nakon što je prepošteni paški konobar, kojemu je politika omogućila da postane predsjednik HNS-a, objavio da klubovi koji ne zadovoljavaju uvjete za Prvu ligu svoja domaćinstva mogu odrađivati na stadionima u krugu 50 km, umjesto dosadašnjih 30, ponovno se potegla tema deranja kože s leđa „napaćenim Vukovarcima“ od strane „zločestog vinkovačkog kluba“.
Ne smeta mi kad to komentira šarolika ekipa s društvenih mreža, ali kad to objave SVE televizije i SVI portali, zaboli.
Prvo je bila brojka od dva milijuna, pa milijun, s vremenom spustilo se na 700.000, a danas se barata cifrom od 50 tisuća…
Ne, nije riječ o iznosu za najam Cibinog stadiona, riječ je o jednom drugom mitu koji bi, da nije bilo reakcija, dokaza i demantija s druge strane, za deset godina vjerojatno iznosio „4 miliona“.
Ako nisam bio dovoljno jasan, radi se o broju srpskih žrtava u Jasenovcu.
Neukusna usporedba?
Možda, nikad nisam tvrdio da sam politički korektan, ovo nije Smib – ovo je Budica!
Vukovar se (još) ne vraća kući
Dajte si truda i pročitajte ugovor između Cibalije i Vukovara pa možemo članak po članak…
VAR soba i soba za Doping kontrolu su sklepane i taj dio ugovora je ispoštovan, kolika je vrijednost radova, možemo samo nagađati, insajderske informacije govore o 11-12 tisuća eura.
Kompletna izmjena žarulja na reflektorima je procijenjena na 300.000 eura, nije zamijenjena niti jedna i tu je trošak HNK Vukovar 1991 okruglo 0 eura.
Brojači ulaznica koji su instalirani još u Gagrino doba nisu osposobljeni, nego su Vukovarci angažirali firmu koja za svaku utakmicu obavlja taj posao. Pošteno, to naglašavam jer Cibaliji nakon odlaska neće ostati nikakvo konkretno vlasništvo.
Vukovar se obvezao da će, citiram Ugovor „…o svom trošku, urediti dvije svlačionice u okviru omladinskog pogona …“. Nije ih uredio.
Gosti se skidaju u službenoj gostujućoj svlačionici koja je ovo ljeto ušminkana, ne od strane HNK Vukovar 1991, nego Cibalijinih simpatizera i navijača.
Dakle, stadion neće koštati „milijun eura“ ni da HNK Vukovar 1991 ostane do kraja prvenstva u Vinkovcima, koštat će 18 utakmica puta 15.000,00 eura (270.000,00 eura), nešto sitno za kozmetiku stadiona i to je to.
A što se tiče odlaska na polusezoni, ugovor je jasan po tom pitanju…
Članak 9. utvrđuje kaznu za jednostrani raskid Ugovora od strane PODZAKUPNIKA (u ovom slučaju HNK Vukovar 1991) koja iznosi nemalih 150.000,00 eura pa će biti zanimljivo u danima pred nama vidjeti kako će se taj dio riješiti.
Ako gradiš kuću – ne ideš na more
Da nisu ni Vukovarci bez grijeha u ovoj storiji, znaju oni koji su dublje u priči.
Bahatost i neozbiljnost čelnika Vukovara 1991 u pregovorima, odugovlačenje, podcjenjivanje Cibalije kao kluba te kasnije ružne izjave predsjednika Buzova, sigurno nisu pozitivno utjecale na stav, do tada, neutralnih promatrača.
Koliko bi vukovarski klub bio konkurentan i koji bi rang natjecanja uopće igrao da su prije četiri-pet godina počeli graditi vlastiti stadion, da su većinu sredstava ulagali u beton, čelik, konstrukcije i armature, a ne u špice i veznjake?
Da su dobrog igrača mogli platiti maksimalno 1.000-1.200 eura mjesečno, kao njihov vinkovački susjed, bi li danas igrali 1. ligu?
Ovako, nogometaši se plaćaju nerazumnim ciframa, na pripreme se leti u Dubai, a, kontali su, za stadion ćemo lako;
ipak je ovo Hrvatska, zemlja gdje glavni državni odvjetnik na brzom biranju u mobitelu od kriminalaca nema valjda samo Kristijana Golubovića, a glavnom državnom inspektoru kroz ruke prođe više kuverti nego Tomi poštaru.
Üdvözöljük Eszéken
U suosjećanju s nogometnim klubom iz Vukovara najglasniji su, zanimljivo, Osječani, dobivam dojam da više žele Vukovar u Osijeku nego Osijek u Osijeku.
Kad imaju tako veliko srce, zašto Grad Osijek ne ustupi HNK Vukovar 1991 Gradski vrt besplatno, nego će to dobročinstvo navodno naplatiti 100 000 eura. Za jednu polusezonu…
Zrinskom iz Jurjevca Grad Osijek je uredno uzimao isti iznos u eurima za drugoligašku sezonu (?!?) i tada se nije pričalo o lihvarenju, reketu i deranju kože s leđa, a Jurjevčani su u to vrijeme imali nešto sitno prihoda od TV prava, nekoliko sponzora (ovdje ne računajte „gazdu“ Komaka i Osječku pivovaru), a od ulaznica gotovo ništa jer su ih gledali samo zaštitari, pokoji drot i rezervni igrači obje ekipe.
Isto tako, Grad Osijek može HNK Vukovar 1991, u dogovoru s lokalnim nogometnim klubom, besplatno ustupiti Opus Arenu, i pokazati koliko su ustvari dobri i velikodušni!
Samo, mišljena sam da, potraje li ovakvo stanje na tablici do travnja ili, daj Bože, svibnja, mogla bi ta ljubav naprasno završiti, poput Brada i Angeline, Danijele i Petra ili Severine i 5. Gardijske.
Jedina je istina je da Vukovar plaća 15 000 eura za utakmicu, do kraja polusezone odigrat će još s Varaždinom i to će biti deveta utakmica u Vinkovcima, to veselje će ih koštati 135.000 eura.
U Osijeku bi ih idućih devet utakmica proljetnog djela navodno (ponavljam, navodno!) koštale 100.000 eura pa sad vi vidite kolika je razlika između lihvarenja i dobročinstva.
Umjesto zaključka
Bio sam jedan od najglasnijih zagovornika ustupanja našeg stadiona Vukovaru 1991 shvaćajući da donosi mnoge benefite i jednim i drugima, prvenstveno Vinkovcima i Cibaliji.
Ni danas ne razmišljam drukčije i nisam dozvolio da me glasna manjina, nekoliko web warriora i Markus Buz(d)ov(an) posvađa sa sjajnim Vukovarcima koje poznajem.
Kako god se rasplela ova priča, Vukovarcima želim svu sportsku sreću svijeta pa da iduće sezone igraju elitnu 1. Supersport Hrvatsku nogometnu ligu.
I da u tom rangu budu jedini klub iz Osijeka.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.