PIŠE: Ante JUKIĆ
„Teška neka vremena došla. Svuda ratovi, napetosti, nemiri, bolesti i prirodne katastrofe. Ljudi ginu, sirotinja gdje god se okreneš. Nikad nije bilo ovako.“
Gotovo svakodnevno čujem ovakve komentare. Potpuno promašene, jer nisu ova vremena ni po čemu posebna, a pogotovo nisu nikad viđena. Vratimo li se malo u povijest i pogledamo što su govorile generacije koje su živjele stoljećima prije nas, primijetit ćemo kako su i one proživljavale isto. Uvijek su vremena bila teška i uvijek je čovjek bio zabrinut za ono što budućnost nosi.
Nevjernici u poteškoćama koje nas svakodnevno pogađaju vide dokaz kako Boga nema, vjernici se pitaju zašto Bog sve to dopušta, prizivajući bezbrižan život i blagostanje. Opet promašeno, jer Bog nikad nije obećao takav život ovdje na zemlji. I to ne kažem ja, nego Bog sam. Puno je puta Krist svojim sljedbenicima obećao samo ‘krv, znoj i suze’, a na tom tragu su i njegove riječi iz današnjeg evanđelja…
U ono vrijeme, dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“
Upitaše ga: „Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?“ A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“
Tada im kaza: „Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“
Ponovno riječi koje baš i nisu ugodne ušima vjernika. Ništa o bezbrižnosti, miru i bogatstvima ovog svijeta, ali zato mnogo o ratovima, pobunama, gladi, pošastima i strahotama. O tome kako nas čak i roditelji, braća, rođaci i prijatelji predavati sudu. Kako će, konačno, zbog Krista neki morati položiti i život. Ali, sve ipak s utješnim završetkom. Nikome ni vlas s glave neće pasti, svatko će se svojom postojanošću spasiti.
Čovjek je, očito, osuđen na borbu za vrijeme ovozemaljskog proputovanja, to je ono što si svaki vjernik mora osvijestiti. Nema smisla sanjati ono što u ovom životu nikad nećemo imati, nego se valja spremno uhvatiti u koštac sa svime što je stavljeno pred nas. Mnogi ljudi će u Kristovim riječima iz današnjeg evanđelja prepoznati posljednja vremena i skori kraj, no niti to nema previše smisla. Vremena, doduše, zaista jesu posljednja, ali ona su započela već s Isusovim uzašašćem.
A dokad će trajati, to nitko ne zna. Prvi kršćani vjerovali su kako će se Krist brzo ponovno vratiti, no, kako vidimo, prošlo je već 2000 godina od tog događaja. Možda kraj zaista jeste blizu, a možda će proći još tisuće i tisuće godina do zadnjeg Sučevog zvižduka. Glupo je računati, predviđati i prognozirati ono što nije u našoj moći i što je samo Bogu znano.
Sve što vjernik treba je – moliti kao da će umrijeti sutra i raditi kao da će živjeti još tisuću godina. Nositi drugima mir, ali biti spreman podnijeti nemir i poteškoće vremena u kojem živi. Jer, potpuni mir i spokoj na ovom svijetu nikad nećemo imati. Takav mir postoji samo na nebu, u vječnosti.