PIŠE: Ante JUKIĆ
Lijepo je kad su ljudi aktivni, kad se odmaknu od svakodnevnog kukanja i čekanja da netko drugi riješi njihove probleme. No, inicijative, prosvjedi, pa onda i ovakvi bojkoti imaju i svoju drugu stranu. Čak i ako su stvarno pokrenuti s iskrenim namjerama, uvijek postoji opasnost da ih netko preuzme i iskoristi u svoje svrhe. Političke, pa i ideološke.
Bojkot trgovina od samog mi je početka malo, izrazit ću se tako, sumnjiv. Nije ovo prva takva ideja, već duže vremena govori se o tome, no dosad je sve i ostalo samo na ideji. Ovaj aktualni bojkot brzo se ‘uhvatio’, u samo tjedan dana poprimio je velike razmjere, pa se može zaključiti kako je vrlo dobro i pomno isplaniran. I možda je upravo u tome kvaka. Malo je to možda i predobro isplanirano, da bi moglo proći pod romantičnu neovisnu građansku priču.
Kad vidiš koliko zdušno ovu priču podržavaju mediji i novinari, koji su sve samo ne neovisni, moraš malo postati sumnjičav. Pa kad se onda na sve to sa svojom potporom nadovežu i političari, sumnja postaje sve veća. Političari, koji su svojim radom uvelike doprinijeli ovakvim cijenama, sad se solidariziraju s građanima u borbi protiv njih? I ovi vladajući, a i oporba. Koja je, eto, stala uz narod u ovoj borbi. Dovoljno mi je samo vidjeti koji su akteri naše političke scene najglasniji i nekako me prođe entuzijazam. Sve mi se više čini kako tu visoke cijene nisu najvažnije. Ne znam za vas, ali meni je sve ovo pomalo apsurdno.
Kao što mi je i apsurdno na radiju čuti patetična lamentiranja novinara i njihovu podršku bojkotu, dok im u programu dominiraju reklame trgovačkih lanaca protiv kojih se, kao, bore. Ako ćemo o apsurdnosti, možemo i dalje. Prvotna ideja svakako je dobra. Žalosno je, doduše, što je građanima to netko morao nacrtati, što sami to nisu shvatili, no to je sad druga tema. Kupovati odgovornije i racionalnije je svakako poželjno, to nitko ne dovodi u pitanje. Međutim, ovaj ‘apgrejd’ bojkota koji se najavljuje već polako postaje smiješan. Sad će na kraju ispasti kako su svi koji u ovoj državi nešto prodaju lopovi, i kako ih sve treba bojkotirati.
Neću sad o tome koliko je s ekonomskog stajališta poželjno zaustaviti bilo kakvu razmjenu dobara u državi, zanima me nešto drugo. Volio bih znati čime se zapravo bave organizatori ovog bojkota, kako oni zarađuju za kruh, koji proizvod oni nude na tržištu? I je li njegova cijena baš onakva kakva treba biti ili bi i njih možda trebalo bojkotirati? Isto pitanje volio bih uputiti i medijima koji ovu priču zdušno podržavaju. Još jednom ponavljam, priču koja u osnovi ima smisla, ali je očito zašla u krivi sokak.
Jer, kako ozbiljno shvatiti ljude koji sad pozivaju na bojkot gaziranih pića, prvenstveno onog najpopularnijeg. Otkad je to namirnica neophodna za život, čime je ona uopće zaslužila doći u ovu priču? Ako je nama to piće danas problem zbog cijene, onda smo malo pobrkali lončiće. Žalosno je to, ako mene pitate. Pepsi je zakon.
Isto tako, jučer naletim na konstataciju o tome kako je jedna poznata trgovina očito shvatila poruku bojkota, jer je cijene nekih proizvoda snizila za više od 100%. I sad bih ja ovaj bojkot i njegove organizatore trebao shvaćati ozbiljno? Opet, možda je i do mene. Ako igrač može dati 120%, onda valjda i proizvod može pojeftiniti za više od 100%.
Sve ovo polako počinje ličiti na cirkus, a to nije dobro. Ljudska priroda je takva. Kad se nešto razglašava na sva zvona, kad kampanja postane i pomalo agresivna, često se u čovjeku javlja odbojnost, pa onda baš iz inata ide kontra. Iako u biti podržava onu izvornu ideju. To bi se vrlo lako moglo dogoditi i s ovim bojkotom, kad vidimo kakvi sve prijedlozi dolaze na tapetu. Od osnovnih životnih namirnica, vrlo brzo smo došli do bojkotiranja svega i svačega, a usput smo u cijelu priču ubacili i proizvode koji su sve, samo ne važni za život u 2025. godini. Tko zna, možda nam netko predloži i bojkot odlazaka na skijanje, možda je i to dio ove moderne i pomodne potrošačke košarice? Razbuktala se ova priča, nema sumnje. Malo se otela kontroli. Ili je možda baš stavljena pod kontrolu?
Je li ovaj bojkot ciljano plasiran u javnost s figom u džepu, i jesu li njegove prave namjere plemenite, ne znam. Možda je netko cijelu priču skuhao i prodao je pod borbu malog čovjeka, a možda se samo naknadno ubacio u vlak i preuzeo uzde. Pa sad ovo koristi u svoje političke i ideološke svrhe. Zaista, treba biti oprezan s ovakvim stvarima, i jasno odijeliti ono što je u samoj biti, i ono što se usput nakačilo. Ne bi bilo prvi put da je netko iskoristio ogorčenost puka za svoje ciljeve. Zapravo, vidjeli smo mi to u Hrvatskoj već 101 put…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.