✍️ Ante JUKIĆ
Ljudi različito shvaćaju i provode život. Ima onih koji žele uživati u svakom trenutku, isprobati sve što život nudi. „Samo jednom se živi“, znaju takvi reći, često s podsmijehom gledajući na sve kojima zabava i površna zadovoljstva nisu na prvom mjestu. Neki drugi, pak, nemaju vremena za uživanje, budući da su vječno zaokupljeni poslom. Njihov moto je ‘rad, rad i samo rad’, sve drugo za njih je samo uludo i neodgovorno trošenje vremena. Iako naoko potpuno različita, ova dva pogleda na život imaju jednu zajedničku točku. Oba su usredotočena na ovozemaljsko, u prvi plan stavljaju ono što je prolazno. Koliko god bilo ugodno, uspješno i(li) isplativo.
Koji je onda pravi put, kako shvatiti život? Kao što je to uglavnom uvijek slučaj, ključ je u umjerenosti i prioritetima. Treba u životu biti mjesta i za uživanje, i za rad. Bez rada se, uostalom, ne može. Međutim, uvijek se treba voditi onim ‘radimo kako bi živjeli, ne živimo kako bi radili’. Posao treba služiti čovjeku, ne obrnuto. Ljudi ne bi smjeli biti robovi posla, a pogotovo ne ovozemaljskih užitaka. I tu bih se složio s onima koji kažu kako se samo jednom živi. Da, jednom se živi, i baš zato bilo bi šteta taj jedan život olako protratiti. Živjeti kao da ne postoji sutra, kao da smrt znači i definitivni kraj.
Spomendan Pepelnice (Čiste srijede) podsjeća ljude na prolaznost života i činjenicu kako će naša ovozemaljska tijela u konačnosti postati prah i pepeo, ono što su nekad bila. Uz Veliki petak i Dušni dan, ovo je trenutak kad Crkva u prvi plan stavlja misterij smrti. Ali, ne kako bi čovjeka deprimirala i u njemu stvorila osjećaj apatije i beznađa, nego kako bi ga usmjerila na bit ovozemaljskog života. A on nikad ne bi smio biti sam sebi svrha.
Čovjek si treba osvijestiti što mu je istinski važno i kamo želi stići, te u skladu s time živjeti sve dok ovo tijelo na odradi svoju dionicu i ponovno se vrati u prah i pepeo. I zato današnji dan nije naricanje nad prolaznošću života, budući da će „ionako će na kraju sve isto završiti“, nego poziv na buđenje i podsjetnik da se ima smisla boriti za život puno vrjedniji od ovog koji trenutno živimo.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.