PIŠE: Ante JUKIĆ
Čuo jutros na radiju da je 10. listopada Dan mentalnog zdravlja. Uz patetični poziv novinara na brigu za svoje, ali i mentalno zdravlje drugih. Uvijek, a danas pogotovo. Zanimljivo mi je to, moram priznati. Mediji se brinu za mentalno zdravlje. Isti oni koji ga najviše uništavaju.
Meni ovaj današnji svijet sve više izgleda kao nekakva parodija ili skrivena kamera. Promoviramo i reklamiramo uzroke, pa se onda zgražamo nad posljedicama. Stvaramo probleme, pa onda organiziramo okrugle stolove, tribine i panele na kojima tražimo rješenja. Ako je sve ovo jedan veliki cirkus, mediji su definitivno najveći klauni.
Neki dan sam tako naletio i na najavu za jednu popularnu emisiju na nacionalnoj emisiji. Onu u kojoj se kasno navečer otvoreno raspravlja o svemu, detektira uzroke i predlaže rješenja. Iako već znamo da se ništa neće zaključiti i da će se ista situacija opet ponoviti. Znamo već kako to ide, po tko zna koji put dogodi se masovna tučnjava navijača/huligana na autocesti, zovu se isti gosti, sat vremena se recikliraju iste izjave. Emisija odrađena, zadatak ispunjen, do neke nove makljaže.
Ovog puta tema nisu bili navijači, nego ovisnost o kockanju. Kakav apsurd. Na malim ekranima ne možeš pobjeći od reklama za kladionice i kockarnice, ali eto, mediji su silno zabrinuti zbog toga i ponudit će rješenja. Naravno, ubili se i od brige za djecu. I oni i raznorazne udruge. Filaju djecu sadržajima koje bi i odrasli ljudi teško probavili, pa onda razmatraju što se može učiniti za njihovo mentalno zdravlje. I čudom se čude i snebivaju kad neko dijete ‘pukne’ i učini glupost.
Zato bi mediji, kad govore o mentalnom zdravlju i općenito problemima današnjeg društva, prvenstveno trebali krenuti od sebe i vidjeti koliko su oni doprinijeli tome. Mogli bi malo analizirati svoj program koji je praktički postao jedna velika crna kronika i odašiljač pesimizma i crnila, pa onda razmisliti kakva je veza između toga i mentalnog zdravlja. Uzevši u obzir današnju medijsku ponudu, uopće nije čudno što je sve veći broj ljudi narušenog mentalnog zdravlja. Štoviše, moglo bi se reći, tko još uvijek nije poludio, taj stvarno nije normalan.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.