PIŠE: Ante JUKIĆ
Nismo se ni okrenuli i već su školski praznici, čak i ovi tjedan dana produženi, došli svome kraju. Baš to vrijeme brzo prolazi, nekad je to bilo sporije. Kao da smo jučer, a ne prije gotovo tri mjeseca, gledali one dosadne utakmice s Albanijom i Italijom na Euru, dok su naši najdraži napuštali učionice i kretali u bezbrižnu ljetnu avanturu. No, svemu lijepom dođe kraja. Kako bi rekao jedan naš sugrađanin koji se baš pretjerano i ne ponosi svojim rodnim gradom, vrijeme je da se krene.
I dok školarci u ljetnim mjesecima uživaju zato što su lišeni obaveza, mi ostali ‘smrtnici’ zadovoljstvo pronalazimo u nekim drugim stvarima. Recimo, promet. Koliko je to ugodnije i lakše dok nema nastave i tih rijeka ljudi na ulicama, kad možeš u vožnji nesmetano pregledavati mobitel bez straha da će neki neoprezni i neodgovorni školarac iskočiti na cestu. Lako se, zaista, čovjeku uljuljati u tu bezbrižnost, i baš zato treba biti posebno pažljiv kad se u ponedjeljak sve ponovno zahukta.
Kako se ono kaže, oprez je kao novac, nikad ga dosta. Pazimo na naše najdraže, u koje se svi tako rado kunemo. Imajmo razumijevanja ako vidimo da se ne snalaze. Pomozimo im u ovim, za njih izrazito stresnim danima. Nekima je ovo prvi put da uopće kreću u školu, oni iskusniji već su to prošli, ali čak ni njima nije lako u prvim danima nove školske godine. Teško se nakon gotovo tromjesečne pauze i odmaranja odjednom ‘prešaltati’ na novi režim.
Posebno pažljivi i suosjećajni budimo ako vidimo da se netko ne snalazi, ako je iz aviona vidljivo da se izgubio. I to sam, naime, doživio. Da su se neki tijekom ljeta toliko odviknuli od školskih obveza, da čak i zaborave gdje im je škola. Pa onda besciljno lutaju okolnim ulicama tražeći pravu adresu. Ako uočimo nekog takvog, zaustavimo se, izađimo iz auta i uputimo ga. Budimo ljudi barem tih nekoliko dana u godini. Za koga ćemo se, uostalom, brinuti, ako nećemo za naše najdraže, za one na koje smo svi toliko slabi?
Vjerujte, našim dragim školarcima bit će neizmjerno lakše i puno će bezbolnije prebroditi ove dane ako im budemo pri ruci. Nama je to nekoliko minuta, a njima neprocjenjiva pomoć. I zato, Vinkovčani moji dragi, pokažimo se u najboljem svjetlu, čuvajmo i pazimo naše drage prosvjetne radnike!
A za učenike se ne brinimo, oni će ovaj stres podnijeti bez problema.