Na današnji dan prije točno četvrt stoljeća odigrana je jedna od najkontroverznijih utakmica u povijesti hrvatskog nogometa. Piše se i pamti kako su 30. svibnja 1999. godine finale Kupa Hrvatske u Zagrebu (od)igrali Cibalia i Osijek te da je Cibalijin trener Srećko Lušić na teren od 1. minute poslao ovih 11: Ibrahimović, Andričević, Bognar, Ravlić, Bogdan, Jurić, G. Meštrović, Raić-Sudar, Jurčec, Maroslavac i Bošnjak.
Na spomen tog maksimirskog ogleda protiv Osijeka u Vinkovcima još uvijek traže ”šećera i vode” doživljavajući tih 1:2 velikom sportskom nepravdom u kojoj su prste imale neke više sile i jedan novigradski ribar.
O toj utakmici ispričana je bujica riječ i potrošen ocean tinte. U Vinkovcima i dan danas žale za tim trofejom, smatraju nepravedno im uskraćenim, jer ”sudac Reno Sinovčić je tog 30. svibnja 1999. bio veliki Osijekov fan”.
Kratki kronološki podsjetnik na najbitnije detalje utakmice; u 3. minuti Cibalijin vratar Miralem Ibrahimović obranio je penal Bakiru Bešireviću. Pola sata kasnije Jure Jurić je glavom nakon kornera zabio za Cibalijinih 1:0. U 50. minuti zbog navodnih prigovora Sinovčić je Darku Raić-Sudaru pokazao dva žuta, odnosno isključujući crveni karton.
Za Raić-Sudarom je u 67. minuti na prijevremeno tuširanje morao još jedan Cibalijin igrač, Ivica Ravlić. Također zbog dva žuta kartona. Nakon isteka 90. minute Dumitru Mitu zabio je izjednačujući pogodak za Osijek, a u 7. minuti produžetka Davor Lasić postigao je tzv. ”zlatni gol”, donio Osječanima prvi (i zasad jedini) trofej, a Vinkovčane zapljusnuo morem tuge…
– U nogometu sam kao igrač, trener i sportski djelatnik prošao mnogo toga, ali taj finale Kupa neću nikada zaboraviti i preboljeti. Cijelom gradu su ukrali snove – rekao je Darko Raić-Sudar koji je, zanimljivo, u to doba bio Osijekov igrač (!) ustupljen Cibaliji.
– Činjenica jest kako je moje isključenje prelomilo utakmicu. Ni sad ne znam zašto sam dobio crveni karton, Sinovčić mi je dao dva žuta u pet sekundi. Kunem se, nakon prvog žutog nisam mu se uopće obratio. Namještao sam kopačke, a čovjek se okrenuo i dao mi je drugi žuti. Da smo pobijedili, nitko se toga više ne bi sjećao, ali nažalost… – prisnažio je Raić-Sudar, aktualni sportski direktor Rijeke.
Uglavnom, Cibalia je bila nadomak velikog trijumfa koji joj je na kraju, opće je uvjerenje, besramno uskraćen. Nakon utakmice Nebeskoplavi nisu željeli otići po srebrne medalje kod tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana. Na inzistiranje Bože Galića, tadašnjeg klupskog predsjednika, koji ih je preklinjao da ne rade još veći skandal ipak su, s knedlom u grlu i suznih očiju, otišli po njih…
O dotičnoj utakmici DORH je čak pokrenuo istragu koja, međutim, nikada nije završena. Kao što Reno Sinovčić više nikada nije sudio u Vinkovcima. Baš nikakva utjeha…