PIŠE: Ante JUKIĆ
Katolike se često opisuje kao ozbiljne, uštogljene i dosadne ljude, koji se ne znaju veseliti i šaliti. Ne bih se baš složio s time, znaju se katolici i veseliti i šaliti, jednako kao i svi drugi ljudi. Možda čak i više. Smije li, uostalom, onaj tko je primio Radosnu vijest biti žalostan?
Danas se veselje i zabava nerijetko povezuju s nemoralnim, pa ih se automatski smatra nečime što je u suprotnosti s katoličkim naukom. No, može se čovjek veseliti i u katoličkom duhu, a primjer valja potražiti u samom Gospodinu. Podsjetimo, Krist je svoje javno djelovanje započeo upravo na zabavi, bila je to svadba u Kani koju je pohodio s majkom i učenicima. Po recima iz Evanđelja, Isus se iskreno veselio zbog mladenaca, a te večeri učinio je i svoje prvo čudo. Ono posebno drago Zagorcima, kad je pretvorio vodu u vino.
Svoj omiljeni dio Svetog Pisma imaju i Dalmatinci. To je onaj evanđeoski odlomak u kojem Isus kaže Marti da ostavi sve svoje poslove i sjedne. I poslušni kakvi već jesu, Dalmatinci se striktno drže Gospodinovih riječi sve do današnjih dana. Upitno je tek koju smo Kristovu poruku prigrlili mi Slavonci. Neki kažu kako je to ona po kojoj, kad nas netko udari, trebamo okrenuti i drugi obraz.
Inače, u Bibliji je opisan samo dio Isusovog života. Postoje i mnoge druge priče koje su dio raznih drugih spisa. Tako, primjerice, poznata zgoda s preljubnicom i svjetinom koja ju je htjela kamenovati ima i svoj nastavak. Prema predaji, nakon što je rekao: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!“, Krist je među mnoštvom ljudi opazio Mariju, pa je dodao: „Mama, molim te, spusti taj kamen! Na tebe se ovo ne odnosi.“
Svima nam je dobro poznata priča o Adamu i Evi, našim praroditeljima. Ono što se, međutim, u Bibliji ne spominje, je jedan njihov razgovor prije nego je zmija Evi ponudila jabuku. Nakon što ga je njegova suputnica upitala: „Adame, voliš li me?“, on joj je odgovorio protupitanjem: „A, koga ću?“. Kad smo već kod ove teme, napomenimo kako neki teolozi smatraju da se iza slike zmije zapravo krije Adamova punica, no to je već u sferi nagađanja.
Jedna, pak, druga punica nije mit, već sastavni dio Evanđelja. Ako je nekome nejasno kako je Petar (Šimun) mogao zatajiti Isusa, odgovor možda valja potražiti ovdje. Evo što je, dakle, zapisao evanđelist Matej…
Isus i njegovi učenici izašli su iz sinagoge te zajedno s Jakovom i Ivanom otišli Šimunovoj i Andrijinoj kući. Šimunova je punica ležala u groznici pa su Isusu odmah rekli za to. On je došao do nje, uhvatio je za ruku i ozdravio.
Petar to Isusu, očito, nije zaboravio.
Katolici imaju poseban odnos s Biblijom. Vrlo su brižni prema njoj, ne daju da joj se štogod dogodi. Poznat je, tako, onaj oglas s Njuškala, u kojem jedan katolik kaže: „Prodajem Bibliju, stara 20 godina, ali je kao nova. Nikad korištena.“
Neki, opet, drugi katolici, kad se povede rasprava o vjerskim temama, znaju reći: „Ne treba Bibliju shvaćati doslovno, nije ni ona Sveto pismo.“
I za kraj, kad je sve nekako u znaku Biblije, evo jednog meni dragog izvještaja. To je onaj iz Starog zavjeta, kad se Mojsije otišao moliti Jahvi, a na povratku ga dočekalo zlatno tele. Svi manje-više znamo tu priču, no tek nedavno čuo sam objašnjenje ovog čina. Znate li, dakle, zašto su Izraelci sebi načinili zlatno tele? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan – zato što nisu imali dovoljno zlata za kravu.
Ugodan i blagoslovljen dan vam želim! Provedite ga s najdražima, pa i s punicama ako to prilika zahtijeva. I ostavite sve svoje poslove, barem nedjeljom budite kao Dalmatinci!