
PIŠE: Ante JUKIĆ
Prošlotjedna inauguracija novog/starog predsjednika zamalo je ponudila uobičajenu hrvatsku priču. Nedostajale su samo ustaše. Što je i logično, ako znamo da je godina 2025. Ustaša nema, koliko god se nekima neprestano pričinjavale. I sva sreća što ih nije bilo, jer moglo je biti frke. Partizani su se, naime, pojavili. Njima ne smeta što je prošlo već više od 80 godina od tih dana.
Šira hrvatska javnost mogla je tako upoznati izvjesnu Vjeru Andrijanić. Nekadašnju, pazite sad ovo, pripadnicu prve čete prvog bataljuna Prve dalmatinske proleterske udarne brigade. Nema što, impozantna biografija. U svemu prva, a ostala zadnja. Sa svojom 101 godinom gospođa se odlično drži, tako da je nema smisla priupitati za zdravlje, no neke druge stvari mogla bi pojasniti. Očito je kako dotična zna što je bilo.

Evo, recimo, jedne njezine izjave, iz intervjua koji je objavljen u studenom 2024., kao dio serijala ‘Posljednji partizani’. U njima se Vjera prisjeća obračuna s fratrima u Širokom Brijegu, 7. i 8. veljače 1945. godine…
“Nismo imali borbu s ničim, nego s crkvom. Dokle god crkva nije pala, dokle god popi nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao. To sam ja svojim očima vidjela, upali su naši u crkvu i naravski zarobili… Mi smo zarobili pet, šest popova, koliko ih je bilo…”.

Tijekom Drugog svjetskog rata i poslijeratnih djelovanja, ubijeno je ukupno 66 hercegovačkih franjevaca. Njih 21 je život izgubilo spomenutih 7. i 8. veljače 1945. u Širokom Brijegu, za vrijeme akcije o kojoj s ushitom govori počasna gošća na inauguraciji.

Postoje jako čudne države, u kojima osobe zbog ovakvih izjava postaju predmet tih famoznih institucija. U onim, pak, nešto manje čudnim, ovakve osobe nisu medijske zvijezde i ne predstavlja ih se kao nekakve junake. A u onim normalnim državama, eto, ovakve osobe su počasni gosti na inauguraciji predsjednika. Dakle, ponovimo još jednom, osobe koje očito imaju spoznaje o zločinima nad pripadnicima određenog naroda, danas prvi čovjek tog istog naroda dočekuje s počastima.

No, tko zna, možda i normalne države jednom postanu čudne, pa se dogodi neočekivano. Starim ja, ali u hrvatsko pravosuđe ipak Vjere imam…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.
