PIŠE: Ante JUKIĆ
Ovog tjedna nismo imali prvu subotu u mjesecu, no zato je ponedjeljak bio prvi dan nove školske godine. A to znači i novu dozu negodovanja, kako to oni za sebe kažu, neke druge Hrvatske. Ovog puta problematičan je bio odlazak učenika na svetu misu.
Reći ću odmah, ako je neko dijete bilo prisiljeno nakon nastave ići u crkvu, to svakako nije dobro i toga ne bi smjelo biti. No, koliko sam ja upućen, nikakve prisile nigdje nije bilo. To je bila tek ponuda, bez ikakve obveze. I tu stvarno ništa ne bi trebalo biti sporno. Pogotovo u zemlji u kojoj se većina stanovnika deklarira katolicima. Zamislimo, naprimjer, da je profesor tjelesnog predložio učenicima partiju nogometa nakon nastave. Bi li to bilo nametanje uvjerenja i diskriminacija učenika koji ne vole nogomet? Naravno, ne bi. To bi bilo nešto potpuno normalno, s obzirom da većina djece u Hrvatskoj voli nogomet. Oni koji bi to htjeli, ostali bi, oni koji ne vole nogomet, otišli bi svojim putem i gotovo. Svakome na izbor.
Ili kad bi nastavnici nakon prvog dana nove školske godine ponudili djeci odlazak na sladoled? Bi li to bila diskriminacija onih koji ne vole sladoled i nametanje sklonosti prema njemu? Naravno, ne bi. Uglavnom, dok god izbor postoji, a postojao je i u ovom slučaju, ništa sporno nema.
E, sad, zašto onda neki krugovi u Hrvatskoj uvijek moraju problematizirati ovakve stvari? Meni je to uvijek bilo čudno, barem na prvu loptu. Na drugu baš i ne, jer je obrazac uvijek isti, njih uvijek, matematičkim rječnikom rečeno, žuljaju stvari istog predznaka i zajedničkog nazivnika. Zanimljivo, ti krugovi sebe uvijek prikazuju pametnima, dok su vjernici, posebno katolici, zatucani. Koliko tu ima istine, neka svatko prosudi za sebe, no jedno znam. Kad bih ja kojim slučajem bio pametan, uopće me ne bi zanimalo čime se bave glupi, niti bih i sekundu svog dragocjenog vremena htio trošiti na njih. A najmanje bih želio uvjeravati ih kako su u krivu i koliko je to u što oni vjeruju besmisleno. Jednostavno, uživao bih u svojoj intelektualnoj nadmoći.
No, ovi naši intelektualci su specifični, oni jednostavno ne odustaju. Imaju poriv neprekidno su baviti onima koji su ispod njihove razine. Ponekad mi se čini kako bi oni zapravo htjeli da im se nešto nametne ili da ih se na nešto prisili, kako bi do kraja mogli izraziti svoj očaj. Kako u hrvatskoj takve prisile nema i kako je sve ostavljeno na izbor pojedincu, ne preostaje im ništa, nego koristiti svaku priliku za sipanje gorčine. Kao da im nešto ne da mira. Ili netko.
Ponuda – ponavljam još jednom, ponuda – za odlazak na svetu misu u većinsko katoličkoj zemlji nikome ne bi trebala biti sporna, rogove zbog nje mogu dobiti samo oni koji osjećaju izraziti animozitet prema Crkvi. I ni tu ništa nije sporno, imaju ljudi pravo i na to, ali onda treba biti iskren, a ne se skrivati iza tobožnje brige za djecu. Kažu oni, djecu se odlaskom na svetu misu zaglupljuje od malih nogu, nameće joj se svjetonazor. Što uopće reći na ovo? Znaju li ti naši slobodnomisleći intelektualci koliko je velikih umova kroz povijest također od malih nogu bilo izloženo ‘Crkvenom zaglupljivanju’, pa su svejedno ispali sasvim pametni?
A koliko je, s druge strane, djece bilo zaštićeno od utjecaja Crkve, pa im sad pamet svejedno ne predstavlja teret? Uostalom, ima li smješnije i apsurdnije, nego kad o zaglupljivanju od malih nogu i nametanju svjetonazora govore oni koji se sa sjetom sjećaju marama i kapa iz svog djetinjstva? Oni koji se i danas, kao odrasli ljudi, klanjaju velikom vođi i veličaju sustav koji je sinonim za nametanje vrijednosti i širenje svjetonazora.
Sveta misa je, kako nam poručuje ‘napredna’ Hrvatska, nametanje suludih i zatucanih stvari, zaglupljivanje djece. Ali, kad toj istoj djeci poručuješ da nisu ono što jesu, nego ono što žele biti i da ne postoje samo dječaci i djevojčice, nego puno više od toga, e to su onda prave vrijednosti. To nipošto nije zaglupljivanje.
Uglavnom, neka svako roditelj odluči što je najbolje za njegovo dijete. Tko će ga i na koji način zaglupljivati.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.