PIŠE: Ante JUKIĆ
Nedavno na eminentnom lokalnom portalu naletjeh na tekst još eminentnijeg autora, tema su bile nogometne legende. Točnije, hiperinflacija istih. I tu bih se složio s autorom. Previše se mi danas razbacujemo pojmom ‘legenda’, tako da je on malo i izgubio na težini. Nekad mi je smiješno čuti koje sve igrače, primjerice, Hajduka i Dinama nazivaju legendama, a treba priznati kako ni mi nismo cijepljeni protiv toga kad govorimo o Cibaliji. Zato sam se uhvatio u razmišljanju – kad bih morao izdvojiti samo tri igrača iz povijesti našeg kluba, koja bi to bila? Kako se ono kaže, da me netko probudi usred dana, što bih onako na prvu ispalio?
Težak zadatak, jer stvarno je nezahvalno svu tu silu velikih igrača svesti na njih samo tri. Bilo bi i kad bih u obzir uzeo samo one koje sam uživo gledao, a da ne spominjem kakve su to dvojbe kad u igru ulete i oni o kojima sam samo slušao. Bez previše analiziranja, vodeći se čisto instinktom, naposljetku sam došao do trojice odabranih. Neću reći legendi, nego jednostavno igrača koji su meni osobno sinonim za Cibaliju/Dinamo.
Sulejman Halilović
Nisam ga gledao uživo, nisam ga poznavao, nikakvog doticaja nikad s njim nisam imao. Sve što znam o njemu su onih nekoliko videozapisa i priče ljudi koji su svjedočili njegovoj epizodi u Vinkovcima. A sve one su uglavnom prožete superlativima.
Svjestan sam ja kako se na prošla vremena često gleda s nostalgijom i kako se dojmovi pojačavaju i uljepšavaju, ali kad toliko ljudi tako govori o nekome, onda nema sumnje da se radi o vrhunskom igraču, koji je ostavio neizbrisiv trag u našem gradu i klubu. I zato je Sulejman Halilović i meni jedan od simbola vinkovačkog nogometa.
Nevres Zahirović
Otprilike sve što sam rekao za Sulejmana Veličanstvenog mogao bih reći i za tihog kapetana iz Tuzle, s razlikom što sam Nevresa Zahirovića gledao uživo, ali i osobno upoznao. Odličan igrač, primjer na terenu, primjer izvan njega. Sve ono što bi jedan kapetan trebao biti.
Autoritet i poštovanje je stekao ponašanjem i odnosom prema klubu, gradu i sredini u kojoj je živio, ne galamom. Igrač koji mi prvi pada na pamet kad razmišljam o poslijeratnim godinama i počecima Cibalije u HNL-u.
Mladen Bartolović
Mislim kako ovdje nema potrebe previše objašnjavati. Došao tiho i ušao u legendu. Odličan igrač, nema ih puno koji su igrali u Dinamu i Hajduku, a još manje onih kojima ni u Zagrebu ni u Splitu to ne zamjeraju.
Bartol je mali jedino rastom, po svemu drugom je veliko ime našeg kluba i grada. Možda nije rođen u Vinkovcima, ali je Vinkovčanin.
Sad kad pogledam, ispada kako su sva tri odabrana igrača imala sličnu priču. Došli su u naš grad i u njemu ostavili takav trag, da ih nitko više uopće ne doživljava strancima.
Eto, to bi bio moj izbor. Zapravo, ne čak ni izbor, više igrači koji mi prvi padnu na pamet na spomen Cibalije/Dinama. Ipak, iako sam se na početku ograničio na trojicu, dozvolit ćete mi još jednog. Neka to bude po onoj ‘3+1’ – tri platiš, jedan gratis.
Ivica Šesto
Taj četvrti mušketir vinkovačkog nogometa za mene je Ivica Šesto. Tog gospodina, ali zaista gospodina, upoznao sam poslije Domovinskog rata, kad je trenirao mlađe selekcije Cibalije. Tad sam znao samo kako se radi o dobrom čovjeku i bivšem igraču kluba. Tek kasnije, kad su naša druženja prestala, iz priča drugih ljudi i novinskih izvještaja shvatio sam kakav je to igrač bio. Kažu starije generacije, one koje su ga gledale uživo, jedan od najboljih, možda i najbolji koji je ikad igrao u Vinkovcima.
Ako je to istina, onda mogu reći kako nikad nisam vidio veći jaz između onoga što je igrač pružao na terenu i onoga što je pričao izvan njega. Skroman, samozatajan, bez mahanja i razbacivanja svojim dosezima i brojkama. A mogao je, jer zaista su impresivne. Jednostavan i pristupačan, nikad u njegovom društvu niste imali osjećaj da pričate s takvom igračkom klasom. On je jedan rijetkih koji je više dao klubu, nego klub njemu. Stvarno je veliki igrač i čovjek bio taj Ivica Šesto, gospodin kojeg ću se uvijek sjećati i koji će za mene uvijek biti možda i najveće ime vinkovačkog nogometa.
Još jednom ponavljam, ovo je samo moj pogled, onako na prvu…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.