PIŠE: Ante JUKIĆ
Kad se govori o vjeri i Bogu, uvijek se nematerijalno stavlja iznad materijalnog, duhovno pretpostavlja tjelesnom. Logično, jer ništa od onog što steknemo na ovom svijetu nećemo ponijeti sa sobom kad nam dođe čas, a ovo tijelo u kojem danas živimo postat će prah i pepeo. No, to što je nam je ovozemaljsko tijelo prolazno i raspadljivo, ne znači kako ga smijemo olako shvaćati i prema njemu se loše odnositi. To je prije svega neodgovorno, ali je i grijeh prema nauku Katoličke Crkve. Tijelo je hram Duha Svetoga, i samim tim je sveto.
„Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropaštava hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“, kaže Pavao u Poslanici Korinćanima, a o tijelu kao hramu govori i Krist u današnjem evanđelju.
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Odgovori im Isus: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Rekoše mu nato Židovi: „Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?“ No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Zgodan je ovaj evanđeoski odlomak. Isus priča o hramu kojeg će za tri dana podići, a kako je mjesto radnje upravo hram, Židovi su ga krivo shvatili. Krist je, naravno, mislio na svoje tijelo koje će uskrsnuti iz groba, ne na impozantni jeruzalemski hram. Koji je bio i povod ovoj raspravi.
Isusa je, kako je zabilježeno u Svetom Pismu, rasrdilo ono što su ljudi napravili od doma Oca njegovoga. Pretvorili su hram u kuću trgovačku. Gospodina u evanđeljima susrećemo u raznim izdanjima. Nekad je blag, priča o milostivom Bogu, šalje poruke koje ljudi vole čuti. Nekad je, pak, njegov ton upozoravajući, britak i direktan, donosi nauk koji baš i ne prija ušima slušatelja. A u današnjem evanđelju Krist je ljut kao rijetko kad, toliko da je načinio bič od užeta i počeo praviti reda.
Tema komercijalizacije vjere uvijek je aktualna. Mi još uvijek ne stavljamo štandove u crkve i svete prostore, ali odavno smo počeli miješati duhovnost i trgovinu. Pomalo smo izbrisali granice. Najbolji primjer za to je dio godine koji je pred vratima, u kojem će duhovna priprema za blagdan rođenja Gospodinova dobrim dijelom pasti u drugi plan zbog svih tih štandova i tog velikog vašara. Isto tako, nedjelju, dan koji bi trebao biti posvećen Bogu i odmoru tijela, često provodimo u trgovačkim centrima, jureći kao sumanuti, često i ne znajući što zapravo tražimo. Kao da sve to nismo mogli u onih preostalih šest dana. Baš me zanima kako bi Krist reagirao kad bi nas posjetio danas, bi li i za nas pripremio neki bič?
Svaki vjernik trebao bi se upitati, koji je njegov hram? Je li to crkva ili neki od ovih mnogih ‘hramova’ koji niču na sve strane? Klanja li se Bogu ili bogovima ovog svijeta? A trebao bi razmisliti i o smislu nedjelje, dana Gospodnjeg. Šest dana u tjednu imamo na raspolaganju za sve ostalo, pa valjda možemo odvojiti taj jedan koji će biti drugačiji. U kojem ćemo nahraniti dušu i odmoriti tijelo. Jer, ne zaboravimo, i tijelo je hram Duha Svetoga.