PIŠE: Ante JUKIĆ
Svi smo ovo doživjeli 120 puta. Misliš prije posla otići nešto riješiti u banku, a ono red do ulice pola sata prije nego se uopće otvorila. Izvaditi krv? Kako da ne, i tamo su nahrupili od rane zore. Na brzinu platiti nešto u Pošti? Aha, mo’š misliti. Možda obaviti brzinsku kupovinu? Nema šanse, već i tamo jure s kolicima gore-dolje kao da sutra ne postoji. I običnim danima, da ne spominjem one kad je akcija samo za njih.
Nedavno bijah kod doktora dentalne medicine. U čekaonice dvije gospođe u godinama s unucima, po razgovoru bih rekao stare prijateljice koje se dugo nisu vidjele. I pričaju one tako o umirovljeničkim danima, djeca se igraju, ma, prava idila. Žao ti ih prekinuti. Međutim, asistentica doktora dentalne medicine otvori vrata, opazi ih i kaže: „Aha, imamo tu i djecu, oni imaju prednost.“
Nemojte me krivo shvatiti, ali čemu to? Naravno da će svatko normalan pustiti preko reda umirovljenika ili dijete, ako je to potrebno. Pustit će i svakog drugog čovjeka kad to ima smisla. No, ova pretjerana humanost nekad mi baš izgleda nametnuto. Gospođe i djeca su baš uživali, imali sve vrijeme ovog svijeta, zašto bi sad oni morali ići prije nekoga kome to vrijeme više znači? Zašto su umirovljenici (djeca) uvijek u prednosti?
Ima raznih umirovljenika. Seoskih i gradskih. Onih koji su u takvim godinama i stanju da im stvarno treba olakšati na sve moguće načine, ali i vitalnih koji volu mogu rep iščupati. Ali, eto, on je službeno ugrožena skupina, pa automatski ide preko reda.
Najopasniji su ovi gradski. Razumijem ja da ne možeš u tim godinama više dugo spavati i sve to, ali morate li baš od najranijih sati okupirati sve ustanove? Pa, dajte, ostanite malo kod kuće, neće dan nigdje pobjeći. Vi ionako imate cijeli na raspolaganju, a nekim ljudima ti jutarnji sati puno znače. Ako se baš ne možete suzdržati, onda barem pokažite više razumijevanja. Budite vi ti koji propuštate druge. U čekaonicama, redovima, na blagajnama. Vama je zapravo bolje što više se zadržati, jer ćete tako ubiti više vremena. Kakva je korist kad sve obaviš rano ujutro i preko reda, pa ti ostane još cijeli dan? Nikad proći, je li tako?
Razmišljam kako bi bilo dobro imati neki ‘happy hour’ ili tako nešto. Recimo, od 7 do 9 ujutro zabranjen je ulazak umirovljenicima u određene ustanove. E, sad, pošto bi u ovom današnjem društvu ovakav prijedlog mogao zvučati nehumano, a i sam sam protivnik zabrana, ima i druga, nešto labavija opcija. Mogu i umirovljenici svuda, nema problema, ali do 9 su oni ti koji propuštaju druge. Osim, opet ponavljam, u posebnim slučajevima.
Mi njima pomažemo kad oni trebaju pomoć, a oni nama vraćaju ustupanjem vremena kojeg ionako imaju na bacanje. Meni to izgleda pošteno. Uostalom, mirovine idu iz bazena kojeg dobrim dijelom pune zaposleni, treba i o tome voditi računa.
Eto, nadam se kako me netko neće krivo shvatiti, a posebno umirovljenici. Niste ni svjesni koliko ste mi dragi, ovi gradski posebno.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.