PIŠE: Ante JUKIĆ
Ne pisah o ovome odmah nakon utakmice s Francuzima na Poljudu, jer nisam htio kvariti atmosferu zbog pobjede, još k tome prije uzvrata u Parizu. Takve ‘dobronamjerne’ članke prepuštam drugim medijima, nije da ih nedostaje.
Otvoreno zazivati smrt nekome, što god mislio o njemu, je dno. Ako pritom koristiš druge ljude, to je dodatna dimenzija dna. No, parafrazirat ću one poznate dodatke u reklamama, ni to nije najgore. Ako je taj netko koga koristiš pokojni, to je baš dno dna. Tamo ni tuga, ona i Žera nisu bili.
Hrvoje Ćustić je osoba koja izaziva posebne emocije i ovako parazitirati na njegovom imenu je toliko jeftino i patetično da čovjek stvarno ne zna što bi rekao. I sve to anonimno, skriven iza transparenta u masi ljudi. Kad si već tolika faca, barem javno istupi imenom i prezimenom, budi muškarac (možda i žena, da se odmah ogradim). Ovako smo samo dobili situaciju u kojoj će se opet djelo nekoga nepoznatog vezivati za tribinu, stadion ili određenu navijačku skupinu. Baš kukavički.
Inače, zanimljivo je nešto u ovoj priči, a to je reakcija medija i naše ‘napredno-progresivne’ scene na ovaj transparent. Nisam primijetio nekakvo posebno zgražanje, što me čudi, jer njima takve stvari teško mogu promaknuti. Štoviše, oni uvijek pomno prate hoće li se pojaviti kakav sporni natpis ili će se čuti nešto nepoćudno. Vjerojatno bi tako i bilo, da je na transparentu bilo neko drugo ime. Ima očito kod nas onih koje ne smiješ ni spomenuti, a kamoli benigno uvrijediti, dok se nekima javno može i željeti smrt.
U svakom slučaju žalosno. I od autora transparenta, i od onih koji su ponovno pokazali kako nemaju jednake kriterije.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.