✍️ Milica BENIĆ
Mnogi ljudi imaju isti mali ritual. Telefon zazvoni ili zavibrira i mi na trenutak pomislimo da je možda stigla nova poruka. Mahinalno posegnemo za mobitelom. Provjeravamo poruke, društvene mreže ili e-mailove. To je očekivano. Ono što je zanimljivije jest da za njim posegnemo i kada se ništa nije dogodilo – nije zazvonio, ni zavibrirao. Na trenutak pogledamo ekran, kao da očekujemo da će se nešto pojaviti.
Zašto to radimo tako često?
Odgovor nije jednostavan, ali dio objašnjenja možemo pronaći u psihologiji ponašanja. Još je Edward Thorndike početkom 20. stoljeća opisao tzv. zakon učinka – ponašanja koja dovode do ugodnih posljedica imaju veću vjerojatnost da će se ponavljati. Drugim riječima, ono što nam donosi nagradu, ponavljamo.
Na tu ideju nadovezao se B. F. Skinner kroz koncept operantnog uvjetovanja. Pokazao je da nije važno samo da dobijemo nagradu, nego i kako do nje dolazimo. Nisu sve nagrade jednako učinkovite – one koje dolaze povremeno i nepredvidivo potiču nas da ponašanje ponavljamo dulje i upornije. Taj princip naziva se varijabilni raspored potkrijepljenja.
U takvim uvjetima ponašanje postaje najotpornije i najupornije.
Kako to izgleda u svakodnevnom životu? U kontekstu mobitela, nagrada je pažnja ili informacija: nova poruka, zanimljiva objava ili obavijest koja nas razveseli. Svaki put kada pogledamo telefon, postoji mogućnost da ćemo dobiti nešto vrijedno.
No, ključ je u tome što ne znamo kada.
Upravo ta nepredvidivost čini provjeravanje telefona privlačnim. Mozak ne reagira samo na samu nagradu, nego i na njezino očekivanje. Ta mala mogućnost da nas “nešto čeka” dovoljna je da posegnemo za uređajem – opet i opet.
Zbog toga se takvo ponašanje lako pretvara u naviku. Ruka posegne za telefonom gotovo bez razmišljanja. Dok čekamo u redu, sjedimo u prijevozu ili napravimo kratku pauzu između zadataka. Telefon postaje način da ispunimo kratke trenutke tišine ili dosade.
Postoji još jedan razlog. Ljudi su prirodno osjetljivi na novosti. Mozak je evolucijski “podešen” da brzo reagira na nove informacije jer su u prošlosti mogle značiti priliku za nešto korisno ili potencijalnu opasnost.
Pametni telefoni stalno nude upravo to – male, brze doze novosti.
Zanimljivo je da mnogi ljudi zapravo nisu svjesni koliko često provjeravaju telefon. Istraživanja pokazuju da neki korisnici posegnu za uređajem desetke puta dnevno, često u vrlo kratkim intervalima.
Ponekad se događa i nešto neobično. Nekim se ljudima učini da je telefon zavibrirao, iako se to zapravo nije dogodilo. Psiholozi taj fenomen nazivaju “fantomska vibracija telefona”. Riječ je o osjetilnoj pogrešci koju potiče očekivanje – toliko smo navikli na obavijesti da ih ponekad “osjetimo” i kada ne postoje.
Naravno, to ne znači da je svaka upotreba telefona problematična. Pametni telefoni donijeli su mnogo korisnih mogućnosti – od komunikacije do brzog pristupa informacijama.
No razumijevanje psiholoških mehanizama koji stoje iza tih navika može nam pomoći da lakše prepoznamo vlastite navike.
Ponekad je dovoljno postaviti jednostavno pitanje: uzimamo li telefon zato što nam je stvarno potreban ili samo zato što smo na trenutak osjetili potrebu provjeriti ima li nešto novo?
Takva mala svjesnost može biti prvi korak prema tome da tehnologiju koristimo namjerno, a ne automatski.
Jer ponekad najzanimljivija stvar oko nas nije ona koja se pojavljuje na ekranu, nego ona koju propustimo dok gledamo u njega.