PIŠE: Mladen KEVO
„Danas ću govoriti o pucanju… Poretka, o kraju jedne ugodne iluzije i početku surove stvarnosti u kojoj geopolitika – u kojoj velike, ključne sile – djeluju bez ograničenja i bez stvarnih pravila. No, istodobno želim reći da druge zemlje nisu nemoćne. One imaju sposobnost graditi novi poredak koji obuhvaća naše vrijednosti; poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj, solidarnost, suverenitet te teritorijalnu cjelovitost država. Moć onih koji imaju manje moći počinje iskrenošću…
Godine 1978. češki disident Václav Havel, kasnije predsjednik, napisao je esej Moć nemoćnih i postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održavao? Odgovor započinje s trgovcem povrćem. Svako jutro taj trgovac u izlog stavlja natpis: “Radnici svijeta, ujedinite se”. Ne vjeruje u to – kao ni itko drugi – ali natpis ipak stavlja kako bi izbjegao probleme, pokazao poslušnost i uklopio se. Budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje – ne samo zahvaljujući nasilju…
Nego i zato što obični ljudi sudjeluju u ritualima za koje privatno znaju da su lažni. Havel je to nazvao “životom u laži”. Moć sustava ne proizlazi iz njegove istine, nego iz spremnosti ljudi da se ponašaju kao da je istinit. Njegova krhkost dolazi iz istog izvora. Kada i samo jedna osoba prestane sudjelovati, kada trgovac ukloni svoj natpis, iluzija počinje pucati… Znali smo da je ta priča djelomično lažna… Ne možete živjeti u laži o zajedničkoj koristi integracije kada integracija postaje izvor vaše podređenosti…
Prihvaćamo ono što se nudi i međusobno se natječemo tko će biti popustljiviji. To nije suverenitet. To je privid suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti. To nas vraća Havelu… Znamo da se stari poredak neće vratiti. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija. Vjerujemo da iz ove pukotine možemo izgraditi nešto veće, bolje, snažnije i pravednije. Moćni imaju svoju moć.Ali i mi imamo nešto: sposobnost da prestanemo glumiti, da jasno imenujemo stvarnost, da gradimo snagu kod kuće…
I da djelujemo zajedno.“ I? Zvuči vam dobro poznato? Ne, ovo nisam ja napisao o Hrvatskoj. U uvjetima razorenog međunarodnog poretka, u režiji Vladimira Putina i Donalda Trumpa, ovo je u Davosu, o poziciji njegove države – izrekao kanadski premijer Mark Carney. Znam, činjenično sve vas podsjeća na naše prilike, zato sam vam to i pružio na uvid. Ako je 175 puta teritorijalno, a prema stanovništvu 11 puta veća Kanada, rudno i energetski prebogata, ovoliko ugrožena i podređena – pitanje je ovo?
Koliko li je onda tek ugrožena i podređena naša opelješena Lijepa naša?! Ova, koja upravo grčevito traži simboličku utjehu u Rukometašima, nebi li s njihovim uspjehom zadržala iluziju kako smo `u nečem, eto i mi, posebni`, te s tom iluzijom preživjela do ljeta – kada će se od Vatrenih očekivati da iluziju produlje. Temeljna laž, kako smo: `planetarna mjera ponosa i hrabrosti, dobrote i poštenja, pravde i domoljublja` – ubrizgana je 1990. godine. I 35 godina, svake godine – `šopaju` vas novom dozom. Čisti Nacionalizam!
Mi smo Narod i Nacija, kao što su još dvije stotine drugih Naroda i Nacija u svijetu. Ni bolji ni lošiji. Sa svojim vrlinama i manama, vizijama i frustracijama, zabludama i čežnjama, sa svojim neispunjenim i ispunjenim željama, pobjedama i porazima; sudionici u oblikovanju povijesti proporcionalno našoj veličini i teritoriju koji nam pripada. To, da mi više volimo svoju državu nego drugi narodi, da smo nacionalno superiorniji itd – to su opasne zablude. Znate onu `Dok istina svane – Laž već obiđe pola svijeta.`
E tako je u nas: laže se u Saboru, laže se u Vladi, laže se pri imenovanjima i razrješenjima, laže se na sudovima, laže se u istragama i pri svjedočenjima, laže se u diplomaciji, laže se u javnim poduzećima, laže se s oltara i propovjedaonica, laže se na sveučilištima, laže se u školama, laže se na ulici, laže se u bircu; laž je institucionalizirana, postala je jedna vrsta `javnog dobra`. A gdje se laže, tu se i manipulira i krade. Pa upravo zato se i laže. Kako izgleda Havelovski `Život u laži`, na hrvatski način? Ovako.
Kada vam izručitelj Hrvatske, svima i svakom tko je poželio okoristiti se od nas, ili nešto nam maznuti, dakle briselski egzekutor hrvatskog političkog, financijskog i gospodarskog suvereniteta Andrej Plenković – bilo što na ovu temu kaže, znajte, istina je samo ovo: on (gledajući vas mirno u oči) jednostavno vas u svemu – laže. Kada vam priča bajke o povučenim sredstvima iz Fondova EU, laže vas, jer u svakoj godini doprinosi za naše članstvo + ono što isisaju iz RH – višestruko je veće od subvencija.
Kada vam pametuje kako je imenovanje guvernera u Evropsku centralnu banku `velik međunarodni uspjeh Hrvatske`, on vas laže, jer je Boris Vujčić time samo nagrađen za blitz krieg operaciju ne uvođenja već ZAVOĐENJA eura u RH, koju je proveo u dogovoru s AP-om. A, kojom su nam, kavu koja je koštala dvije kune zamijenili kavom od dva eura, tako i većinu ostalih cijena i troškova, izazvavši jednu od najviših inflacija u EU. Istom `konverzijom` – stranom bankarskom sektoru – omogućili su nove ekstraprofite.
Kada vam petlja kako je imenovanje ministra financija Marka Primorca u Evropsku investicijsku banku `priznanje Hrvatskoj` – on vas laže; jer postoji osam takvih pozicija, jer postoji ključ prema kojem Hrvatska, Mađarska i Poljska imaju pravo na jedno od tih mjesta i jer je sad red na Hrvatsku. A, nakon Zdravka Marića, ministra financija koji je shvativši u kojem smjeru sve ide i što je on sve primoran odoboravati i potpisivati – pobjegao glavom bez obzira, Primorac je bio `zakrpa` koja je odlepršala na prvoj krivini.
Kada vam o Tomislavu Ćoriću, dakle turbo nesposobnom ministru u tri Ministarstva, koji je u aferi Vjetroelektrane evidentno počinio kažnjivo suspektne stvari, a koji je bio sklonjen u trezore HNB-a da šuti i ne pojavljuje se dok se prašina ne slegne, pokušava prodati priču kao o `odličnom rješenju` za najnovijeg zamjenskog ministra financija, on vas laže, jer koja bi luda, plaću od 7 tisuća eura, na mjestu gdje je glavni posao bio `dočekat gablec od lososa i kavijara` – zamijenila s 3 tisuće manjom – na vreloj poziciji?!
Ćorić nije doveden. On je PRIVEDEN. Kao u `Kumu` – `dobio je ponudu koju nije mogao odbiti`. Uživat će i dalje Zaštitu koruptivne hobotnice. Ali je potrebno zaslužit zaštitu. Zakrpat će odlazak ministra van. A, kako se ne slaže s Martinom Dalić, nužno je da se makne iz HNB-a prije nego prva financijska predatorica u Hrvata (s međunarodnim referencama) zasjedne na mjesto Guvernerke HNB-a. Ma neće se AP i to usudit? Budete vidjeli. Ne radi se o nikakvim `međunarodnim promaknućima` Vladinih i AP-ovih kadrova.
Radi se o preventivnom sklanjanju na sigurno. Tako su Devedesetih, nakon intervencijom HNB-a likvidirane Croatia banke, tada guvernera Marka Škreba `promaknuli za veleposlanika`. U Albaniju?! Tako je Ante Ramljak, nakon otimačine Agrokora – sklonjen u Češku, a Tenica kod Ursule. Može se očekivati i da tako Božinović `bude promaknut` za jednog od pomoćnika u Europolu, Grlić Radman za EU Kafilerije za eutanaziju zdravih svinja, Obuljen Koržinek u UNESCO, ili neki Euro ured `za očuvanje kulturne baštine`…
Turudić u Ured evropskog tužitelja; tako i Frka Petešić, Milić, Butković, Bačić, Martin Katičić, itd. U tijeku su velike pripreme za veliki bijeg Andreja Plenkovića u neku EU instituciju. Ovo je prvi dio te operacije; sklanjanje na sigurno i potkupljivanje plaćama od 30 tisuća eura onog kruga ortaka koji su bili umočeni u sve, a koji bi u novim okolnostima, pokajništvom, mogli `propjevati`. Sad se ta mogućnost `betonira`. Imamo Hrvatsku u laži. I imamo EPP-CDU/CSU kao kadrovskog zaštitnika te laži. AP je njihova `mula`.
Na kraju vraćamo se na početak ove kolumne: Sustav opstaje – ne samo zahvaljujući nasilju… Nego i zato što obični ljudi sudjeluju u ritualima za koje privatno znaju da su lažni. Moć sustava ne proizlazi iz njegove istine, nego iz spremnosti ljudi da se ponašaju kao da je istinit. Njegova krhkost dolazi iz istog izvora. Kada i samo jedna osoba prestane sudjelovati, kada trgovac ukloni svoj natpis, iluzija počinje pucati… Tako je u životu, u braku, u politici. Još niste spremni za odbijanje u sudjelovanju? Bit ćete…
Američki pisac i filozof Elbert Green Hubbard (1856. – 1915.) napisao je: `Najveća greška koju u životu možete napraviti je biti u konstantnom strahu da ćete napraviti grešku`. Kao Društvo mi moramo izići iz ovog kaveza rutine, zatvora kalkulanstva, okova učahurenosti u ono hrvatsko prokletstvo koje je Krleža definirao kao `Nigdar ni bil da ni nekak bil, pak ni nigdar nebu da već nekak nebu, Kak je – Tak je`! Samo nas Izvrsnost može održati i zato Prosječnost nije opcija. A kakvi smo sad? Realno? Ispod Prosječni.
P. S. Nego! Gdje li nam nestade gospodin Ponizni? Pet tjedana propao u zemlju, a virio je iz svake NDH nostalgijske paštete, neizostavan na javnim promocijama trovanja mladih propalom zločinačkom ideologijom, još ju umotavajući u `vjeru, ljubav i domovinu`. Nakon što je junački `napumpao mladu pucu` skrio se kukavički u mišju rupu. Pa se gđica ona i gđa zakonita počerupale na javnom mjestu, pukla bruka i kako to već ide. Ili je u potrazi za kumom? Ako bi Markan prihvatio kumstvo to bi bilo prikladno i učinkovito. Jer, kako kažu povijesne činjenice, razvrgnuće crkvenog braka nije odobreno čak niti Engleskom kralju Henriku VIII-om. Ali Markanu zato jeste. Pa bi to bio pravi put i za oprost grijeha čovjeku koji `živi Poniznost, Skromnost, Moralnost i Domoljublje`. Bog oprašta. Mi sve pamtimo. I ne damo se pravit `tukama`…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.