PIŠE: Mladen KEVO
Kad god bih pisao kritički o svemu ili o bilo čemu, a u proteklih više od 80 kolumni pisao sam o svim bitnim temama naše prošlosti i naše sadašnjosti a one, dakle Prošlost + Sadašnjost anticipiraju našu Budućnost, dobio bih ponešto suprotstavljanja i podosta pohvala. No, kad god bih dirnuo u Ustašluk, trenutno bi Facebok `gorio`, a stotine simpatizera, poklonika i panegiričara bi se uključile, s istom temeljnom porukom, koja u izvornoj verziji glasi `zatucite to komunističko đubre majku mu…`.
No, za razliku od svih tih, što nariču nad Posljedicama – nesposobni se suočiti s Uzrocima posljedica, kad sam se odlučio za ovaj vrlo težak put, za koji se tek rijetki rijetki odluče, da ne kažem usude, unaprijed sam se suočio s onim što me `slijedi`; ogromna količina mržnje i nesnošljivosti, bijesa i gnjeva, te tzv. `razočaranje u mene` – od onih koji me osobno poznaju ili smo rasli u istim životnim sredinama, od Istočne Hercegovine, preko Slavonije, do Osijeka, Rijeke i Zagreba. Računao sam dakle `s ovim`!
Jesam li impresioniran? Ne! Jesam li zatečen? Ne! Jesam li uznemiren? Ne! Jesam li pokoleban u stavovima koje sam iznio? Ne! Pa koji onda osjećaj dominira nakon svega? Samo jedan; tužan sam jer `od porušenog obiteljskog drveća (čijim se žrtvama klanjam s najdubljim i najiskrenijim pijetetom) ova, Desna populacija Hrvata, nažalost, jednostavno, nije u stanju vidjeti Nacionalnu šumu`. Kako bi Nacionalno stablo Hrvatske nacije trebalo se granati i razvijati, od 2025. godine – pa nadalje.
Tome, da s tog Nacionalnog stabla `okrešemo` sve suhe i trule grane – i Desne, i Lijeve – i da napokon oblikujemo JEDINSTVENU, modernu, održivu Hrvatsku Naciju, sposobnu se politički inteligentno nositi sa svim izazovima suvremenog Svijeta u kojem svjedočimo dosad neviđenoj fazi Povijesti u kojoj Paralelno sudbinu Čovječanstva žele zavoditi tri globalna diktatora: ruski Vladimir Putin, kineski Xi Jinping te američki Donald Trump – tome mislim, ako me zdravlje posluži – posvetiti narednih 10-15 godina.
U tom pogledu Kolumna na ovom portalu tek je Nulta postaja te moje intelektualne misije. U tom pogledu neću se umoriti, ustrašiti ni odustati. I u tom pogledu svima kojima bušim balone njihovih šovinisitičkih mokrih snova i svima kojima rastjerujem sve te `Spustila se gusta magla iznad Zagreba`, a koji već vape `kad ćeš već jednom prestati` – poručujem: `Tek Sam Počeo`. Jedini Limiti su samo Dva čovjeka u Hrvatskoj. Jedan je urednik Budice Damir Begović. Drugi je Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.
Prvi me može u svakom trenutku `skinuti s repertoara`. Drugi me može u svakom trenutku uhapsiti, jer `i za manje Turudić hapsi`. Dogodi li se prvo, otvorit ću vlastitu Facebook stranicu jer sam shvatio da postoji silan interes, kako odobravatelja tako i oponenata, za način što i kako pišem. Naime, jednu moju objavu (odlična je, ali mogu i bolje od tog) na Facebook stranici mog kolege dr. Ivana Lovrinovića u sedam dana pročitalo je 151.156 čitatelja, uz 3.500 reakcija, 3.154 lajka i 773 dijeljenja. Nije loše…
Drugi, ukoliko bi se odlučio svoje ovlasti i na meni trenirati samo bi mi još povećao rejting i interes javnosti za to što i kako pišem i zastupam. Moj je život bio sasvim ispunjen; bavio sam se poslovima koje sam volio. Radio u Gradovima na Projektima i s Ljudima za koje sam želio. Obitelj sam podigao. Ja sam se sebi dokazao i više uopće nemam potrebe za tim. Postao sam javno poznat još prije pojave društvenih mreža. Nije mi ni do prestiža, ni do slave, ni do bilo čeg. Osim što mi je Do Hrvatske! Za to `ravnam teren`!
A evo sad Mog odgovora Njima, najprobranijima, a najprobranijima znači Najžešćima, jer svima bi zahtijevalo još nekoliko kolumni. Ovo je posljednji put da ću se spustit na tu osobnu razinu na kojoj jedino inzistiraju. Potrebno je da se ne stekne lažni dojam kako `agresivnost i brojnost znače da je njihov stav ispravniji`. Ali će ubuduće to biti suvišno jer jednostavno `nemamo vremena` za to, preči nas i daleko važniji poslovi – seciranja Crne rupe u koju smo kao Nacija upali i načina izlaska iz nje – čekaju.
Krenut ćemo od rodnog kraja. Drago Puljić: `Kad je nosio štafetu po Vinkovcima, otpad sa Stjepan Krsta Hercegovina, zaboravio da je Zadar, Rijeka i Istra 1920 i 1924 godine dana Talijanima. Drago: Štafetu nisam nosio, u Kumrovcu nikad nisam bio. A koji je oko naše Obale i Otoka Poglavnikov stav bio: `Kad su vam je već Karađorđevići dali, zadržite si ju slobodno`?! Evo Drago poštene ponude; na Brštaniku se nađemo, odaberi Deset najžešćih Puljića, a ja dolazim sam, pa nek’ cijelo Selo sluša našu raspravu!
Tadija Marić: `Mladene, pročitao sam neke od tvojih kolumni. Zašto? Jer smo rođaci i vučemo porijeklo iz iste župe Svetog Ivana Krstitelja, Šćepan Krst… Vidim svoj intelekt si upregnuo protiv svega što je hrvatski narod htjeo i želio, posebno od 1941 do danas. Takvim žarom pišeš protiv hrvatskih vojnika u NDH, kao o najvećim zločincima, a ja tebe Mladene pitam je li znaš da su iz naše Marića kuće, pokojna majka ti je iz nje, trojica momaka, jedan je tvoj ujak, drugi je moj stric, ubačena u jamu 1945.
To je djelo zločinaca koje ti danas u svojim pričama veličaš. Mladene, pošto poznajem tvoje korjene, i znam da su to bili uvijek Hrvati, domoljubi pitao bih te; što je bio temelj, okidač da ti postaneš i ostaneš komunista i jugonostalgičar, jedan jedini iz našeg kraja. Jer to što pišeš postaje degutantno, ružno, uznemirujuće. Očekujem odgovor. L.P.` Evo odgovora Tadija! Ovo je vrlo osobno, vrlo prizemno, vrlo nekorektno, pa i odgovor da bi bio adekvatan – zahtijeva tu razinu – koja mi je inače `načelno odiozna`.
Da, Tadija, potanko znam do u detalj tu tragičnu priču. Bili na ispitivanju u Mostaru, ispitivači ustvrdili da su nevini, partizanska patrola ih krenula sprovesti do njihovih kuća, zaustavila ih starija gospođa, Srpkinja s prezimenom Đotun i uvjerila patrolu da su oni krivi i ovi ih gurnuli u jamu. Da, strašan zločin! Ali i on je Posljedica nečeg Tadija. Posljedica je tog da su Ustaše u našem rodnom mjestu pobile pola obitelji iz dviju srpskih obitelji da im sad prezimena ne spominjem. Krv na krv, oko za oko!
Osveta na osvetu. Odmazda na odmazdu. Pogrom na Pogrom. O tim krugovima balkanske krvne osvete što se poput narodnih pjesama u formi `pučke predaje` kod Srba i kod Hrvata prenose s koljena na koljeno pišem svo vrijeme, Tadija. TO MORA PRESTATI. SAD I ODMAH. To `prebrojavanje tko je čijih više u jame bacio i tko se kome u idućem klanju treba osvetiti za prethodno`. Inače, Vučićeva Srbija sad računa da `zbog Bljeska i Oluje oni trenutno od Ustaša gube 3:2`. I da je `Vreme da se iznova izmire računi`…
Što se tiče mog političkog profila kojeg si pokušao `oslikati`, da te pitam nešto na istoj toj `razini`. Koliko je oficira JNA bilo iz obitelji Keva nakon II. Svjetskog rata? Koliko ih je bilo U VOJNOJ SLUŽBI, Tebe citiram Tadija `zločinaca koje ti (ja) veličaš u svojim pričama`? Nijedan. A koliko ih je bilo u vojnoj službi tih `zločinaca` iz obitelji Marića? Tri. Jedan niži oficir u Vranju. Drugi pukovnik JNA u Splitu. I treći vojni pilot JNA. Kako se ono zvao ovaj treći? Zvao se Tadija Marić. Dakle, `nemoj na meni liječit svoje frustracije`!
Davor Meštrović: `Mjerna jedinica petokolonaštva, automržnje, autodestrukcije – 1 Kevo (Split ima Dežulovića, Imotski Tomića, Osijek Hedla, Pecnika i Flaudera pa red je da i VK imaju svog) danas si pomjerio svoju moralnu i intelektualnu razinu na najdublje… Dobro, bitno da ti je dobro, samo nemoj srat protiv države koja ti je to omogućila, jer da je nezavisna, hrvatska i ustaška, nebi te bilo! Zapali svijeću svom Tuđmanu i pomoli se Bogu u koga ne vjeruješ, sramoto matora!
Sigurno si Kevo svršavao od sreće i kad su tvoji JNA partizani 1991. ušli u VU bolnicu i oslobodili Vukovar, samo nisi smio zucnut dok su Hrvati imali oružje u rukama (zato su mi takvi gori od četnika) jer se oni bore za…`. I tako dalje. Davore, kad se jednom s distance bude pisala povijest ove Hrvatske siže će biti: `Dok je nekoliko desetaka tisuća umreženih neoustaških agresivaca ušutkavalo nekoliko milijuna Hrvata koji su mislili drugačije, 5-6 ljudi usudilo se stati pred te Facebook horde`. Biti među njima je čast!
Moj ratni put kao hrvatskog ratnog izvjestitelja iz Istočne Slavonije nije ratni put tisuća lažnih branitelja, nego je ratni put u ratnoj redakciji Glasa Slavonije, u ratnom dopisništvu za Vjesnik i Hrvatski radio te u moje četiri knjige: Rat za Hrvatsku Istočno slavonska ratna kronika, Hrvatsko predziđe, Hrvatski rubikon i Hrvatska na Dunavu. Jedini sam hrvatski ratni izvjestitelj koji je u četiri knjige, a sve je prije toga išlo svakodnevno u novine, obuhvatio period od 1990. do 1997. Dostupno svima. Ostalo, Davore – `lupetaš`.
P.S. Antunu Brkiću, Anti Artukoviću, Draženu Bariću, Kristolikom Rodu, Mati Zaluškom, Robertu Burgleru, Mariji Marini Sefčik, Tomislavu Lozančiću, Bane Željku Naletini, Željku Grbeši(školskom), Editi Fogl, Ivanu Duki(školskom) Jozi Čavaru Cupkalu, Dedi Matulji, Ivanu Čiversu Brkoviću, Stipi Stankoviću, Slavonskoj Duši, Mariju Uglješiću (Mario, ne samo da ne mrzim Crkvu već ju duboko poštujem kao jednu od ključnih sastavnica u formiranju i opstanku Hrvata, samo raskrinkavam dio Klera koji je bio na krivoj strani povijesti) i drugima… Pažljivo sam vas sve iščitao. Nema tu ništa, osim `ja sam ovo ili ono`. Sasvim je nebitno što ili tko sam ja, jedino je bitno `pije li vodu` ovo što pišem. A da pije vodu najbolji dokaz su upravo vaše `reakcije` – 99 % na razini osobnog…
P.S. P.S. Gogi An `Dugo nisam pročitao ovako kvalitetan tekst. Čestitam autoru na hrabrosti i istini. Vi ste pravi novinar i odvažan čovjek. Treba vas nagraditi. Ne obazirite se na negativne komentare, to su glupani.` Hvala Gogi An. Budite mirni oko svega oko mene. Meni nagrada više ne treba. Meni je jedina nagrada da naša djeca i unuci ostanu u našoj Hrvatskoj. A da bi ostala morat ćemo prije toga izgraditi NOVI Nacionalni konsenzus, na sasvim novim točkama dodirnog suglasja Desnih i Lijevih. Jer je nakon prvih 35 godina Samostalne Hrvatske sasvim jasno kako ova Hadezeova priča besramne manipulacije obiteljskim osjećajima nasljednika hrvatskih žrtava II. Svjetskog i Domovinskog rata ne da ne pije vodu nego nas vodi Ravno u Propast i Nestanak… Sretan Uskrs Svima!
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.