Na današnji dan prije točno 34 godine – 24. srpnja 1991. – Vinkovci su prvi put u Domovinskom ratu postali metom topničkog napada. Napad je izvršila tzv. Jugoslavenska narodna armija (JNA) iz vinkovačke vojarne “Đuro Salaj”, a pridružili su im se i četnički teroristi iz Mirkovaca, jednog od najjačih neprijateljskih uporišta u istočnoj Slavoniji.
Napadu je prethodila sve ozbiljnija eskalacija sukoba između hrvatskih snaga i srpskih paravojnih formacija na području općine Vinkovci. Posebno su bile napete prilike u Mirkovcima, gdje se nalazilo oko 600 naoružanih pripadnika različitih četničkih skupina, uključujući i dobrovoljce iz Srbije, Knina i Korduna. Hrvatska strana procijenila je da je nužno neutralizirati prijetnju koja je iz Mirkovaca gotovo svakodnevno dolazila prema Vinkovcima i okolnim selima.
Sukobi su počeli 22. srpnja na rubu Mirkovaca, tada je na tzv. Privlačkom putu poginulo 13 hrvatskih branitelja, a dva dana kasnije uslijedio je snažan topnički napad na grad. U ranim popodnevnim satima 24. srpnja, bez prethodnog upozorenja, na Vinkovce je ispaljeni projektili iz tenkova, topova, minobacača, a u jednom trenutku i plotun višecijevnog bacača raketa (VBR) iz vojarne.
Ciljevi su bili raspršeni po cijelom gradu; pogođene su obiteljske kuće, stambene zgrade, centar grada… Smrtno su stradale tri civilne osobe. Ukupno je te večeri na grad i okolicu palo više od 300 projektila, što je do tada bio najteži topnički napad na neki hrvatski grad. Iza tog čina stajao je pokušaj tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga da spoje vojarnu s Mirkovcima i uspostave kontrolu nad istočnim dijelom Vinkovaca, čime bi se otvorio put prema Srbiji i osigurale komunikacijske linije između srpskih uporišta.
Unatoč razornoj vatri, velikim žrtvama i psihološkom pritisku, hrvatski branitelji uspjeli su zadržati linije obrane. Taj dan ostat će zapisan kao početak krvavog ratnog poglavlja za Vinkovce…