PIŠE: Ante JUKIĆ
Ne bih konkretno o školi u Novom Selu, jer stvarno nisam upućen, ali mogu malo općenito o ovakvim slučajevima. Mi smo danas, kad god se dogodi nešto loše, skloni tražiti krivce u svemu i svima, samo ne u onima koji su možda i najviše krivi. Uglavnom su ti dežurni krivci imaginarni i neopipljivi, skrivaju se iza raznih institucija. Kako se ono kaže, kriv je sustav, razni društveni čimbenici. Kad to kažeš, odmah zvučiš nekako pametnije. Često ta putanje krivnje na kraju završi na gradonačelniku, premijeru ili predsjedniku, koji su nekakvo utjelovljenje sustava i svih njegovih grešaka.
Nije mi ni na kraj pameti, a ni gluposti, braniti političare i sustav. Ima tu sigurno mnogo grešaka i propusta, stvari koje bi trebalo promijeniti, ali ne mogu oni biti krivi baš za sve. Svaki incident, prekršaj i kazneno djelo prije svega imaju svoje ime i prezime, postoji netko tko je najviše kriv, nemojmo se uvijek skrivati iza sustava.
A, ako je krivac maloljetan, malo dijete pogotovo, onda možemo i moramo govoriti i o krivnji roditelja. Nitko to ne voli čuti, ali to je tako. Čini mi se kako danas imamo pomalo iskrivljenu sliku o našoj djeci, često ona nisu onakva kakvima ih smatramo. Nekad, zapravo, i znamo kakva su, no odbijamo si to priznati. Jer tako na neki način priznajemo i svoje greške i propuste.
Neću ispasti posebno pametan, konstatiram li kako djeca, uz sve moguće vanjske utjecaje, ipak najviše uče kod kuće i od roditelja. Da, treba upozoravati na propuste i greške sustava, treba alarmirati institucije, ali prije svega treba krenuti od kućnog odgoja. I ne smatrati uvijek sebe i svoje dijete najboljima, a krivce uvijek vidjeti u svima drugima.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.