✍️ Ante JUKIĆ
Budući da je jučer bila prva subota u mjesecu, za danas sam unaprijed pripremio tekst o klečavcima. Znao sam da će se ti besposličari ponovno okupiti i ometati prolaznike, širiti svoje šovinističke stavove i pozivati na nasilje nad ženama. I vraćati nas u prošlost, točnije, u srednji vijek. Barem je prošli put bila ta priča, unaprijed se ispričavam ako je trenutno aktualno neko drugo povijesno razdoblje.
Da vam budem potpuno iskren, ja vam uopće ne poznajem te klečavce, niti sam upućen u njihovo djelovanje. Sve što o tome znam, čuo sam od naših ‘antifašista’. To mi je dovoljno, jer oni govore samo istinu, nemaju u sebi ni promil netrpeljivosti prema vjernicima i poznati su kao pioniri pluralizma i poštivanja prava na drugačije mišljenje. I tako sam vam ja već spremio arsenal epiteta i argumenata koje ću sasuti, kad ono šok, neugodno iznenađenje. Dogodilo se, naime, da sam potpuno neplanirano upoznao neke klečavce.
Iako sam to svim silama želio izbjeći, upustili smo se u razgovor. Na moje zgražanje saznao sam kako to uopće nisu besposličari, nego mahom zaposleni ljudi koji dio svog slobodnog vremena izdvajaju za vrijednosti koje smatraju toga vrijednima. Nikoga ne ometaju, nikome ništa ne nameću, nikoga ni na što ne prisiljavaju. Vole i poštuju žene, groze se nasilja nad njima, kao i konstrukcija koje njih dovode u vezi s time. Iako ‘antifašisti’ uporno provlače tu tezu, njihova okupljanja nisu ‘protiv’, ona su ‘za’. Za slobodu izražavanja, za moralnije društvo, za zdravije obitelji. I da, to su posebno naglasili. Molitve svake prve subote u mjesecu su zamišljene kao okupljanja muškaraca, no pridružiti im se može svatko, pa i žene. Nema tu govora o nekakvom isključivanju žena, radi se jednostavno o tome da su muškarci odlučili preuzeti odgovornost i tako zaštiti ljepši i slabiji spol.
Što reći? Malo me ovo zbunilo, nisam to očekivao. Ali, onda mi sine:
„Pa normalno da će tako govoriti, nitko neće protiv sebe. Idem se ja malo raspitati kod njihovih žena, od njih bih mogao čuti svakakvih zanimljivih stvari.“
No, nažalost, ni tamo nisam naišao na ono što sam tražio. Ničega sočnog i inkriminirajućeg tu nema. Kažu dotične kako su sretne u braku s klečavcima, kako ih muževi poštuje i brinu za njih, ponekad čak i previše. Ni po čemu se ne osjećaju ni ugrožene ni diskriminirane, slobodno rade sve što žele.
Uglavnom su to ženske stvari, jer razlike među spolovima postoje, ne mogu se baš tek tako izbrisati. I zato im je, između ostalog, drago što su se njihovi muževi angažirali i organizirali, što imaju nešto svoje. I one, kažu, imaju zanimacije koje su samo njihove, ne moraju s muškarcima provoditi baš svaku sekundu u danu. Uglavnom, to je nekakav općeniti zaključak, supruge naših klečavaca ne trebaju zaštitu nikakvih udruga, a pogotovo ne ovih koji su si uzeli to pravo i govore u ime svih žena. Štoviše, kažu, baš takve ih najviše ponižavaju.
E, sad je već moje razočaranje preraslo u ljutnju, pa čak i bijes. Ni klečavci ni njihove supruge nisu potvrdili oni što sam čuo o njima. Ma, znam o čemu se radi. Oni su nasilnici, a one se u strahu od njih boje progovoriti. Idem ja na pješačku zonu nasumično zaustavljati žene, nadajući se kako ću od njih konačno doznati pravu istinu. Od onih koje nisu zatočene u tamnicama klerofašističkih zlostavljača. Nažalost, umjesto sreće, opet razočaranje. Tu i tamo poneka je spomenula nekakvu diskriminaciju, no velika većina njih smatra kako žene u Hrvatskoj nisu ugrožene, kako ih nitko ne drži zatvorenima, niti ih vraća u srednji vijek. Po njima, ako je netko agresivan i nametljiv u svom javnom djelovanju, onda to nisu klečavci, nego feminističke udruge.
Ne moram vam, dragi čitatelji, ni spominjati kako sam se osjećao dok sam sve ovo slušao. Priča je već bila konstruirana, tekst spreman za objavu, a sad sve moram baciti u smeće. A baš sam imao toliko dovitljivih doskočica, floskula i uvreda za te klečavce. Život nekad stvarno nije pravedan. Imaš jasnu sliku od nekome, čuo si i pročitao sve, a onda se dogodi nešto nepredviđeno i cijela priča pada u vodu. Više su mi se klečavci sviđali dok su bili besposleni i agresivni zlostavljači koji remete i ometaju našu svakodnevicu, nameću svoje zaostale stavove i vraćaju nas u srednji vijek. Sad, kad sam vidio da su to normalni ljudi, više mi i nisu toliko interesantni. Ne uklapaju se u moje narative.
Kažem vam ja, čudni neki ljudi ti klečavci. Kud sam ih baš morao upoznati…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.