Rado i s ponosom pišemo o Vinkovčanima koji znanjem i upornošću prelaze granice – i to doslovno! Danas donosimo priču čiji je glavni junak Dorian Beli, mladi znanstvenik kojega je životni (i akademski!) put od najstarijeg naselja u Europi doveo do najstarijeg grada u Finskoj; naime, radi kao doktorand na Sveučilištu u Turkuu.
– Trenutno radim na primjeni računalnog vida, strojnog učenja i umjetne inteligencije u prepoznavanju rukopisa povijesnih dokumenata – objašnjava Dorian u uvodnim rečenicama.
Cilj mu je, kaže, razviti višejezični vizualno-jezični model koji će moći prepoznati jezik dokumenta i, uz minimalne pogreške, omogućiti preciznu transkripciju osjetljivih povijesnih zapisa.
– Htio sam stvoriti alat koji pomaže očuvanju povijesne građe, ali i čini informacije dostupnima svima, nadohvat ruke.
Put do doktorata nije bio ni brz ni jednostavan. Dorian je završio Ekonomsku i trgovačku školu Ivana Domca u Vinkovcima, no ekonomija ga, priznaje, nikada nije u potpunosti privlačila.
– Više su me zanimali jezici, posebno njemački i engleski – napominje sugovornik.
Upravo ga je ta sklonost odvela na studij germanistike i informatike u Rijeci, gdje se prvi put susreo s računalnom lingvistikom i obradom prirodnog jezika. Kasnije je prešao na čistu informatiku i diplomirao na Fakultetu informatike i digitalnih tehnologija, baveći se obradom njemačkog jezika.
Vrijedno iskustvo stekao je i na Erasmus razmjeni u Grazu, gdje se bavio prepoznavanjem znakova na industrijskim dijelovima u suradnji s austrijskom tvrtkom Voestalpine Böhler. Okušao se i u startup svijetu, radeći na projektu YourJob, platformi koja je povezivala studente i industriju.
Nakon studija, četiri je godine radio kao podatkovni inženjer, no želja za doktoratom nije gasnula…
– Kada sam vidio natječaj i saznao da se prijavilo 167 kandidata za samo osam mjesta, gotovo sam odustao – priznaje Dorian.
No, predaja nije bila opcija! U konačnici, prošao je dva selekcijska kruga i postao jedan od osam odabranih doktoranada, na projektu financiranom sredstvima Europske unije.
U Finsku je stigao u siječnju, u snijeg i temperature koje su, kaže, „bile vrlo slične vinkovačkima“. Prvi dojmovi ostali su snažni.
– Zanimljivo mi je kako sam iz najstarijeg grada u Hrvatskoj došao u najstariji grad Finske – napominje još Dorian, dodajući kako ga je fascinirala organizacija rada, povjerenje među ljudima i visoka razina društvene odgovornosti; od papuča u uredima do sustava samonaplate slatkiša bez ikakvog nadzora.
Iako su Finci suzdržaniji i više cijene osobni prostor, Dorian ističe da se kao stranac osjeća dobrodošlo:
– Nisam imao problema, čak ni s jezikom. Ljudi žele pomoći.
Turku je, navodi i to, prilagođen biciklistima, a ni zimske temperature koje se spuštaju i do -25 °C ne sprječavaju svakodnevni život.
– Uglavnom, prvotni dojam Finske je izuzetno pozitivan. Istina, nedostaju mi moja Klara, obitelj i prijatelji. Sljedeće tri godine sam ovdje, no dolazit ću u Vinkovce i Rijeku, jer Klara je Riječanka, kad god se ukaže zgoda. I baš se radujem onome što budućnost donosi – zaključuje Dorian Beli, još jedan dokaz da vinkovačka pamet uspijeva i u gotovo polarnim uvjetima!