✍️ Ante JUKIĆ
Često znam čuti branitelje kako govore nešto u stilu:
„Da sam znao kakva će nam država danas biti, nikad ne bih pušku uzeo u ruke.“
„Proklet bio dan kad sam otišao u rat.“
„Uzalud smo se borili.“
Mogu razumjeti razočaranje, pa i ogorčenost, zbog puno stvari u Hrvatskoj danas. Pogotovo kod ljudi koji je istinski vole i koji su spremno i dragovoljno stali u njezinu obranu devedesetih godina. Međutim, ovakve izjave nemaju ni smisla ni logike, jer počivaju na (barem) dvije krive pretpostavke.
Prva je ona, po kojoj bi nam bilo bolje da nismo stvorili Domovinu, da smo ostali u bivšoj državi. Nikakvog jamstva za to nema. Gotovo sigurno bi u njoj imali iste one probleme na koje se danas žalimo, a vjerojatno bi nam bilo i gore. Uostalom, ne moramo o tome previše nagađati. Živjeli smo u toj državi, mogli smo se uvjeriti na svojoj koži. Da je bila dobra, ne bi se raspala. Suludo je današnje probleme pripisivati isključivo činjenici što smo se osamostalili i zaista mi je nevjerojatno čuti odrasle ljude koji tako rezoniraju. Ukratko, sve ono loše iz ove naše samostalne države imali smo i u bivšoj, ali barem jednu dobru stvar koju danas imamo, tad smo mogli samo sanjati.
Druga kriva pretpostavka je ona, po kojoj smo mi uopće imali izbora. Kao da je rat bio nekakva romantična borba za ideale, u kojoj je, valjda, svaki branitelj imao svoju viziju buduće države. Pa je vagao, treba li ići boriti se za nešto nepoznato i apstraktno ili ostati u blagostanju. Nismo mi tad imali nikakvog izbora, taj luksuz imamo danas kad možemo urediti državu onako kako želimo. Rat je bio čista borba za preživljavanje. Obrana domova, obrana života bližnjih, obrana svog života u konačnosti. Da se nismo branili, ne bismo uopće imali priliku, pa ni za razočaranje koje danas često izražavamo.
Zaista mi je već naporno slušati te floskule koje dovode u vezu probleme i loše stvari današnje Hrvatske s Domovinskim ratom. Je li zaista toliko teško razdvojiti te stvari? Mora li se zbog problema u 2026. godini preispitivati smisao borbe za državu 1991. godine? Kao što sam rekao, mogu razumjeti razočaranje i uvjeren sam kako kod većine ljudi u takvim konstatacijama nema zlobe, ali ipak bi trebali malo više vagati svoje izjave. Kad nisi siguran, pogledaj malo kod koga će tvoje riječi naići na odobravanje, tko će ih jedva dočekati. Ako su to ljudi s kojima nemaš previše toga zajedničko kad su u pitanju životne vrijednosti i odnos prema Domovini, trebao bi se zapitati.
Jer, takvi ljudi guštaju u konstatacijama i zaključcima koji će dovesti u pitanje smisao postojanja Hrvatske. I takvi ljudi su razočarani i ogorčeni, ali ne zato što u Hrvatskoj ima problema. Njima je sama Hrvatska – problem. I njima je zaista proklet svaki branitelj koji je devedesetih uzeo pušku u ruke…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.