✍️ Ante JUKIĆ
Kraj korizme označio je početak sezone svatova i raznih drugih proslava, a to znači i uvijek ista pitanja, dvojbe i nejasnoće. O savjetima za sve koji uskoro planiraju uploviti u bračnu luku i nalaze se u fazi organiziranja najvažnijeg dana o životu već smo pisali (može se podsjetiti OVDJE, pa nećemo dužiti, tek ćemo još jednom istaknuti. Dakle, dragi moji budući mladenci, kumovi i njihovi gosti:
– pripazite na odijevanje, posebno u crkvi;
– nemojte glumiti policajce i zaustavljati promet na putu do sale;
– pripremite i abecedni popis gostiju, ne samo po stolovima;
– u himni je prvo ‘Dravo’, pa onda ‘Savo’;
– izbjegavajte govore ako niste u zadovoljavajućem stanju;
– nemojte baš previše kasniti s večerom i nemojte je baš previše odužiti;
– nitko se nikad nije požalio da je glazba bila tiha, ni da je sjedio predaleko od zvučnika;
– nemojte naglo skakati s jednog glazbenog izričaja na drugi;
– ako već ne može bez narodnjaka, grupirajte ih na samom kraju, pred svitanje, kad oni kojima paraju uši i dušu već napuste zabavu;
– slobodno iz repertoara izbacite ‘Fridu’, kaubojski ples i onog kojem je presudila čakija, naporni su već;
– također, ni ‘Iza ponoći’ i ‘Tek je 12 sati’ točno u ponos nisu previše originalni;
– skratite darivanje mladenaca;
– ostavite torte na miru, nemojte ih micati prerano;
– nemojte čestitati rođendane gostima, nije zabava zbog njih;
Sad kad smo još jednom utvrdili osnovno, malo ćemo se pozabaviti jednom važnom temom, koja se tiče prvenstveno bendova u svatovima. Treba postaviti neka pravila.
Svi smo čuli za Marinu. Nitko nije znao sakriti suze kao ona, Mladen (ili Jasenko?) nije mogao bez nje. E, sad. Oni koji su išli u školu, kažu mi kako su ih tamo učili da je venska krv crvena, a da je plava arterijska. Kako onda ‘boje vena, boje Dunava’? Kad je Dunav, barem tako kaže Strauss, lijep i plav.
Ma, na stranu i to, nije u tom problem. Ali, ‘ajmo onda pjevati pjesmu u izvornom obliku. Nisu svi koji vole Marinu i Prljavce dinamovci. U svatovima se držimo Dunava, a Dinamo ostavimo za tribine. Ista stvar i s onom Stublićevom. Nema života od sjećanja, s tim se manje-više svi slažu, dok ih bez Dinama podosta može.
Nemojte me krivo shvatiti, nemam ja ništa protiv Plavih, samo želim dosljednost. Na kraju početaka, glupo je kad dođe taj trenutak u pjesmi, pa pola svatova pjeva ‘Dunava’, pola ‘Dinama’, samo zbunjuje ljude. I na kraju ne čuješ – ništa.
Možemo malo i o ekipi s Juga, ima i kod njih materijala. Znamo svi da plavo more zna da Mladen voli vilu s Jadrana. Naravno, voli on i splitskog Hajduka, to nije sporno, ali u toj pjesmi to nije rekao. Da je htio, tako bi i pjevao. Nadalje, nema sumnje kako većina onih što voli vilu, voli i Bile, ali ne svi. Nemojmo njih dovoditi u neugodnu situaciju. Zato, držimo se vile.
A kad smo već ‘doli’, moram spomenuti i njihov klasik, bez kojeg ni jedna fešta ne može. Nikad prežaljeni Tomislav konstatirao je kako onaj koji ne piva nije Dalmatinac. Tako ide u originalu. Međutim, svjedoci smo kako se taj stih mijenja kako kome padne na pamet, pa se umjesto Dalmatinca ubacuju razne druge inačice. I opet nastaje zbunjenost kad stigne sudbonosni trenutak. Što reći, kako se postaviti?
Moj prijedlog je jasan i jednostavan. Sve pjesme treba pjevati u izvornom obliku ili ih uopće ne treba pjevati. A posebno se ne bi smjelo privatizirati zabave i nametati svoja navijačko-regionalna opredjeljenja. Držimo se univerzalnih vrijednosti – ljubavi, sreće i alkohola, a navijanje ostavimo za utakmice.
U konačnosti, ako baš ne možemo bez toga, jasno je kako u Vinkovcima stvari moraju biti postavljene. Ni Plavi, ni Bili, ni Zagorac, ni Dalmatinac. Samo Nebeskoplavi i Slavonac…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.