✍️ Mladen KEVO
Od vremena one davne brutalne provale Mongola u Panonsku nizinu na ovom prostoru nije bilo veće Oluje od ove koja je poharala Mađarsku u nedjelju 12. travnja 2026. godine. Prekidale su se čak i vojne operacije u Perzijskom zaljevu ne bi li mu se nekako pomoglo; na održanju autokratskog diktatora zdušno su radili Donald Trump i njegovi najbliži suradnici, potpredsjednik Cyrus Vance i državni sekretar Marc Rubio, a s druge strane Ruska i Srpska tajna služba, insceniranjem sabotaže na naftovodu.
Mađare se strašilo `napadom Ukrajine` i svim mogućim katastrofama ovog svijeta, ništa mu nije pomoglo. Nakon šesnaest godina samovlašća, nakon što je godinama bio Putinov Trojanski konj za razaranje EU i blokiranje EU pomoći Ukrajini, ne skrivajući da u komadanju Ukrajine vidi prililiku za oteti i pripojiti Mađarskoj jedan njezin dio u kojem živi mađarska manjina, nakon svega Orban, autokrat s osobinama diktatora, pao je s tolikim političkim treskom te već pet dana o tome vlada potpuni muk globalne desnice.
Prije sedamdeset godina, 1956. u Mađarskoj, tada u sastavu i sustavu Ruskog komunističkog lagera, izbila je građanska pobuna protiv Rusa – koja je ugušena u krvi tenkovima vojski Varšavskog ugovora, pri čemu je tadašnji mađarski čelnik Imre Nagy fizički spas pronašao u veleposlanstvu u Budimpešti ondašnje Titove Jugoslavije. ‘Ruszkik haza!’ (Rusi kući) odzvanjao je opet cijelom Budimpeštom. Politički gledano, osim protiv Orbana, bila je ovo i Druga Mađarska pobuna protiv Rusa. Ovog puta biračka.
Orbanov Fidesz od 199 mjesta u mađarskom parlamentu osvojio je mizernih 55. Dok je oporbena Tisza, na čelu s Peterom Magyarom uzela gotovo nevjerojatnih 138 mjesta, pet mandata više i od dvotrećinske većine! Zamislite parlamentarne izbore u Hrvatskoj u kojima bi HDZ uzeo 45 mandata, a jedna oporbena opcija njih 105? Evo, to se dogodilo u Mađarskoj, uz odaziv birača od 79 %. Mađarski poučak glasi: Autokracije s elementima diktature moguće je srušiti mirnim putem – samo treba masovan odaziv!
Orbanov model vlasti izgledao je ovako; na populizam, nerealna obećanja i žestoku, zapaljivu nacionalnu retoriku prvo osvojiš relativnu većinu s kojom formiraš Vladu. Onda u Parlamentu izabereš Predsjednika profila Vučićeve premijerke Ane Brnabić, dakle toliko poslušno podložnog da je i biračima te opcije neugodno kad ga/ju vide ili čuju. Potom preuzmeš policiju, tajne službe i pravosuđe, financije i javna poduzeću. Potom Oporbu proglasiš izdajnicima nacionalnih interesa. I zatim radiš što hoćeš.
Sami Mađari Orbanovu Mađarsku proglasili su najkorumpiranijom članicom EU. Njihovi južni susjedi Hrvati našli su se zbog tog uvrijeđeni jer je općepoznato kako je najkorumpiranija članica EU Plenkovićeva Hrvatska. Na to su skočili Srbi koji kažu: `Mi, istina nismo članica EU, ali nemojte nas, bre, toliko podcenjivati, ako želite da vidite šta je korupcija – svratite samo u Vučićevu Srbiju!`. Tko je oko toga u pravu? Svi. Poput nekadašnje `Trojedne kraljevine` – Mađarska, Srbija i Hrvatska ista su priča. Ista!
Ne postoji nijedno obilježje sad već bivšeg Orbanovog režima koje nije zastupljeno u političkoj stvarnosti Plenkovićeve Hrvatske i Vučićeve Srbije. Europučani su sanjali pad Orbana, tajne snimke kako Orbanov ministar vanjskih poslova Szijarto dojavljuje Rusima sve tajne Brisela oni su objavili u jeku kampanje. Ali, paralelno s tim u svojim redovima Europučani njeguju, subvencioniraju, održavaju i tetoše hrvatskog Orbana i srpskog Orbana. Tko je u njihovim redovima – tome se sve oprašta i gleda mu se kroz prste.
Zato će i Plenkovića i Vučića, premda nikada nisu bili ikone globalne desnice niti uzori Trumpovog MAGA pokreta kao što je to bio Orban, zato će ovu dvojicu biti teže srušiti. Oni su `na valovu` Europučke većine u Europarlamentu i dok god slijede tu političku matricu uživat će političku zaštitu i dobivat toliko subvencija da se mogu nekako održavati iznad površine. Za demontažu tih režima u Hrvatskoj i u Srbiji ključno je to prepoznati i osvijestiti: Logistički i Politički – EU – Potpomaže AP-ovu i Vučićevu Održivost.
Bez jedne vrste građanske pobune protiv briselske administracije nema odlaska AP-a. Uostalom, ako je Orban haračio punih 16 godina, do tog roka Vučić ima na raspolaganju još tri godine, a Plenković još jedan četverogodišnji mandat. Problem s Demokracijama je ovaj; u njima građani kao birači ne mijenjaju vlast onda kad shvate da je ona loša i da vodi krive politike. Dvije trećina Hrvata nakon prve četiri godine Plenkovića, već 2020. godine, nakon Lex Agrokora i pada desetak ministara zbog afera – znalo je to.
Pa, zašto ga tada nisu smijenili? Zato jer, pogotovo u Hrvata, političke promjene zbivaju se tek onda kad im postane egzistencijalno nepodnošljivo, a politički sasvim gadljivo živjeti u vlastitoj državi. I tada čine to teška srca, ono `joj zbog glasanja morat ću prekinuti kuhanje ručka, morat ću ostavit nepopijeno pivo pored trosjeda, morat ću neodgovorit odmah na statusu na Facebooku ili dok idem na glasanje može mi zagorjet roštilj na vikendici`. Tim navikama zasad pomoći nema i u tom pogledu bolje nismo zaslužili.
`Građanin Plenković zarobljava sve institucije pravne države. Njemu nije u cilju poštovanje višestranačkog demokratskog sustava i načela trodiobe vlasti, nego uvođenje klasičnog jednopartijskog režima, režima partije i države. Izmjenama Zakona o DSV i Zakona o sudovima, DSV dobio je ovlast da jednu sutkinju Vrhovnog suda, imenuje osobom koja obavlja poslove predsjednice Vrhovnog suda. Tako mi danas imamo v.d. predsjednice najvišeg i najvažnijeg suda u državi` – kaže Krunislav Olujić.
Završno. Moj prijatelj, inače konzervativac, svu tu Olujićevu vrhunsku pravnu argumentaciju sažeo je vrlo jasno u svega tri riječi, rekavši o AP-u samo ovo: `A, je gad`. U Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku pojam Gad definira se ovako; osoba koja zaslužuje prijezir, izaziva gađenje, zao čovjek, pokvarenjak, gnus, ružan, odvratan, neugledan, gnjusan, opak, pokvaren, nepošten, izaziva veliku odbojnost i zaziranje s osjećajem mučnine, dok je gadost ukupnost nepoštenih, niskih i gadnih pojava ili postupaka.
Pa, je li u političkom smislu hrvatski premijer doista gad? Je. Na Nikolu Grmoju krenuo je fizički se obračunati s njim u Saboru žestinom da su ga trojica oko njega jedva obuzdala, Miru Bulja nazvao je panjem, Daliji Orešković ako joj se ne sviđa u Hrvatskoj u kojoj on vedri i oblači rekao je `Vama, ako se toliko sviđa u Njemačkoj, sretan put! Gute Reise! Bis bald! Auf Wiedersehen`. Dok je svim građanima Hrvatske bahato poručio: `Mogu kako hoću`. Političari s takvim javnim gardom jesu politički gadovi.
U dvjema državama južno od Mađarske nakon Orbanova pada preostala su još dva politička gada. U Srbiji u godinu dana, a u Hrvatskoj u naredne dvije godine vidjet ćemo imaju li Srbi i Hrvati ono biračko `zrno soli u glavi`. Vučić je vrlo nervozan i već je ušao u politički fajt s novim mađarskim premijerom. Plenković je pet dana pred izbore u Mađarskoj preventivno napravio jedan selfie s Magyarom, te je, dok su se još brojali glasovi uz objavu na Instagramu bio prvi uopće koji ga je `nazvao da mu čestita`?!
Završit ću s jednim citatom. On glasi ovako: `Čovek koji nije hrabar, ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne ume da podnese; i potrebna je velikodušnost, koju on ne može ni razumeti.`, napisao je srpski pisac Jovan Dučić. Bravo, Jovane. A kad bi postojala mogućnost da ti prenesem moju poruku, ona bi glasila: U trećem desetljeću XXI. stoljeća ni u jednom Narodu, koliko u Tvojih Srba i Mojih Hrvata – nema toliko kukavica – koji su nepoštenje uzdignuli na razinu nacionalne vrline.
Suverenitet smo isporučili strancima i stranim korporacijama, Obrambeno smo inferiorni u odnosu na Vučićevu Srbiju, Demografski izumiremo, Hrvate izvozimo kao radnu snagu, a uvozimo Nepalce i Filipince, Proizvodnju smo zamijenili uslugama i rentijerstvom, Počivamo na tri podjednako krhka stupa same održivosti hrvatske države: na Turizmu, Doznakama naših ljudi iz inozemstva i Subvencijama EU. Pritom se na jednoj strani šovinizira i ustašuje, a na drugoj krade i laže u lice da smo `uspješni`. U čemu?
Kao Nacija i kao Pojedinci sramit ćemo se jednom s distance sami sebe; srame nas se već naša djeca, a uskoro će nas se sramiti i naši unuci, jer u Hrvatskoj ovo više i već dugo nije samo svjetonazorsko niti političko pitanje nego je zapravo Generacijsko pitanje. Mi smo Generacija Kukavica koja se predala bez borbe i poput onog filma `Za šaku dolara` prodala, ne čak niti za šaku Eura, nego za Božićnicu od 100 ili Uskrsnicu od 50 eura. Mi smo generacija nedostojna zvati se Hrvatima jer u ovom nema ništa hrvatsko!
P. S. Kad se protuzakonito stekne 300 eura to je već na rubu Kaznene prijave. Kad se protuzakonito stekne 3.000 eura, to je Kaznena odgovornost čista kao suza. Kad se protuzakonito stekne 30 tisuća eura to je već za bezuvjetni zatvor. Kad se protuzakonito stekne 300 tisuća eura to bi morao biti veliki kriminal koji ne bi smio završiti ispod pet godina bezuvjetnog zatvora. Kad se protuzakonito stekne 3 milijuna eura to je mega kriminal. Ali, što kad se protuzakonito opere 39 milijuna eura? Za to ponestaje definicija, riječi i izraza. I zraka. Mislim na aferu Hrvatskog skijaškog saveza. Je li uhićen glavni protagonist? Ma, kakvi, u Zagrebu uhićena je neka žena koja je u trgovini ukrala pakiranje čokoladica. Pavleku je pušteno da iz Turske pobjegne u Kazahstan. Sve što je zanimalo hrvatski DORH – bilo je uhititi Pavlekov mobitel, ne da bi procesuirali glavne vinovnike, nego kako bi iz njega doznali od koga i prema kome vode tragovi. Na tome se radi u tri smjene. A Pavlek će doći tek kad se preko njegovog odvjetnika utali aranžam koji štiti glavne bossove.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.