✍️ Vladimir RUBIĆ
U dugovječnoj emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u 1 gošća je bila magistra strojarstva i brodogradnje, rođena Zadranka Snježana Köpruner, koja je na originalan i jasan način govorila o uspješnom poslovanju i razvoju industrije.
Nakon što je preuzela malu strojarsku tvrtku u Travniku s tek 50 zaposlenih i zastarjelom tehnologijom, danas ista tvrtka, uz pogone u Rami, zapošljava oko 700 radnika i ostvaruje godišnji prihod od 35 milijuna eura.
Tijekom desetogodišnjeg rada u Njemačkoj bila je zadužena za analizu troškova i donošenje ključnih poslovnih odluka. Upravo u tom razdoblju javili su joj se ljudi iz Bosne i Hercegovine tražeći pomoć za opstanak tvrtke. Njihova želja za radom i opstankom, uz njezinu viziju i podršku supruga, rezultirala je snažnim razvojem proizvodnje usmjerene prema tržištima Njemačke, Austrije i Švicarske. Danas proizvodi njihove tvrtke završavaju kao dijelovi u složenim sustavima svjetskih kompanija.
Köpruner je posebno naglasila važnost znanja i obrazovanja. Istaknula je kako joj nije jasno zašto pojedini roditelji žele djeci „kupiti diplome“, umjesto da ih potiču na rad i stjecanje stvarnog znanja. Upravo su edukacija, usavršavanje i kontinuirano ulaganje u ljude temelj napretka svake ozbiljne tvrtke.
Dodala je i kako je hrvatski obrazovni sustav zastario te da „vuče korijene još iz vremena Marije Terezije“, dok živimo u 21. stoljeću. Smatra da su nužne promjene koje će mladima omogućiti brže usvajanje znanja i njihovu konkretnu primjenu u proizvodnji, umjesto da presudnu ulogu imaju podobnost i politička pripadnost.
Primjer iz njezine tvrtke pokazuje kako ulaganje u ljude donosi višestruke koristi; od rasta proizvodnje do razvoja zajednice. Grade se vrtići kako bi roditelji lakše uskladili posao i obitelj, osigurava se stambeno zbrinjavanje zaposlenika, a dodatno obrazovanje postaje standard. Takav pristup stvara stabilnost, ali i želju za napretkom.
Ovaj razgovor otvara i šire pitanje – je li došlo vrijeme za „reset“ gospodarskog razmišljanja, osobito u Slavoniji. Kako iskoristiti bogatstvo prirodnih resursa i poljoprivrede za razvoj proizvoda više dodane vrijednosti? Kako povezati znanost, obrazovne institucije i gospodarstvo te omogućiti da znanje izađe iz sjene politike?
Svaka kriza nosi i priliku. Bez obzira na pandemije, ratove ili prirodne nepogode, upravo su izazovna vremena trenutak za nove ideje i hrabre iskorake. Kratkoročne mjere su nužne, ali paralelno treba jasno definirati dugoročne smjerove razvoja.
Hrvatski građani žele napredak i usporedbu s razvijenim zapadnim društvima. Za to su potrebni znanje, hrabrost i spremnost na promjene.
Znanja i prirodnih potencijala imamo. Ono što nedostaje jest odlučnost da ih stavimo u funkciju razvoja. Primjer Snježane Köpruner pokazuje da je to moguće.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.