✍️ Ante JUKIĆ
Nedjelja je Dobrog pastira, ujedno i Svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja u Crkvi. I Božja riječ danas na slikoviti način govori o pastiru i njegovim ovcama.
Nakon prvog čitanja pjeva se Psalam 23, jedan od najpoznatijih tekstova Svetog pisma…
„Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.“
…u drugom je sveti Petar vjernike usporedio s ovcama koje lutaju, a u evanđelju i sam Gospodin progovara:
„Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.
Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“
Danas gotovo svakodnevno možemo čuti kako se ljude naziva ovcama, vjernike pogotovo. I to uglavnom uvijek u posprdnom tonu, želeći im se narugati. Kao, glupi su i naivni, za razliku od onih koji sve znaju i kojima je sve jasno.
Jesu li ovce zaista glupe i naivne? Pa, jesu ponekad. I svaki čovjek je barem jednom u životu ispao glup i naivan, prevaren. Čak i oni najsamouvjereniji, koji podcjenjivački gledaju na druge.
No, ovce su i plahe i poslušne. Slušaju svog gospodara, slijede njegov primjer. Ne prave se najpametnijima, nisu ohole i podle, ne žele drugima zlo. Ponizne su, svjesne kako ne mogu same, kako ih je potrebno voditi. I vjerne su. Pa ako su ponekad i zaista naivne, puno je više vrlina koje vrijedi istaknuti.
Zato je smiješno nekoga ponižavati nazivajući ga ovcom, i zato se nitko zbog takve usporedbe ne bi trebao naći uvrijeđen. Štoviše, može to prihvatiti kao kompliment. Ako već moramo biti netko iz životinjskog svijeta, ovca je sasvim u redu. Puno bolje, nego biti, primjerice, zmija, lisica ili hijena. Rekao bih kako su mnogi koji druge posprdno nazivaju ovcama upravo to.