✍️ Ante JUKIĆ
Prva asocijacija na kraj svibnja 1999. godine vinkovačkim ljubiteljima nogometa je finale Kupa, no bio je to samo završni čin drame koje se odigrala četiri dana ranije. Dozvoljavam kako je netko doživio uzbudljiviji nogometni dan od te srijede, 26. svibnja, ja nisam. Sve je počelo popodne. U zadnjem kolu domaćeg prvenstva, Cibalia i Zadarkomerc u direktnom obračunu za ostanak, a u isto vrijeme Rijeka na Kantridi traži pobjedu protiv Osijeka za prvi naslov prvaka u povijesti.
Nebeskoplavima je igrao i remi, do njega su na kraju i došli, ali bilo je čupavo. Prpić je krajem prvog dijela doveo goste u vodstvo i sve do 75. minute Cibalia je bila drugoligaš. U elitu ju je tad vratio Raić-Sudar, pogotkom za konačnih 1:1.
Ako je na stadionu uz Bosut bilo dramatično, što onda reći za Kantridu? Rijeka je u završnici dvoboja na nekoliko sekundi bila prvak, no Krečakova zastavica nije se složila s time. Sad već mitsko Hasančićevo zaleđe svakako je jedan od najpoznatijih trenutaka u povijesti hrvatskog nogometa.
Kao da sve ovo nije bilo dovoljno, navečer je na rasporedu bilo finale Lige prvaka. Igralo se u Barceloni, za ‘ušatog’ su se borili Bayern i Manchester United, a rasplet je bio filmski. Bavarci vode do zadnje minute pogotkom Baslera, pred vratima su raja, ali Sheringham i Solskjær ta su im vrata na okrutan način zalupili. Naslov ipak ide u Englesku, nezaboravna nogometna srijeda u antologiju.
I taman kad su ljudi malo došli k sebi, eto nedjelje i finala Kupa.
Tko je preživio, priča.