✍️ Ante JUKIĆ
Većina vas je vjerojatno upoznata s incidentom koji se neki dan dogodio na vinkovačkoj Hitnoj. Konstatiram li kako probleme nikad ne bi trebalo rješavati silom, koji god razlozi bili, neću ispasti posebno pametan i originalan. I zato to neću konstatirati. Budući da nisam bio tamo, neću ni o konkretnom događaju, to prepuštam institucijama. No, mogu riječ-dvije općenito o zdravstvu, medicinskim djelatnicima i pacijentima.
Sva zanimanja su vrijedna, sva zaslužuju poštovanje, no neka su ipak više od toga, pa ih zovemo i pozivima. Doktori i medicinske sestre svakako spadaju u tu kategoriju. Nije sporno da mnogo čine za nas, nije sporno ni da često podnose veliku žrtvu, samo njima znanu. Još jednom, veliko poštovanje zbog toga. Ipak, ne bih ni njima, ni općenito bilo kojoj društvenoj skupinama dizao spomenik. U konačnosti, ljudi ipak rade ono što su sami birali, i za raj rad su plaćeni. Taman dovoljno, premalo ili možda previše, o tome bi se dalo raspravljati, ali oko toga se vjerojatno nikad nećemo složiti. Svakom čovjeku njegov rad uglavnom izgleda neadekvatno plaćen i cijenjen u odnosu na ono što rade drugi.
Problem kod medicinskih djelatnika je onaj klasični društveni. Ide se u iz krajnost u krajnost, zaključci se izvlače od slučaja do slučaja. Pa im tako u jednom trenutku u znak zahvalnosti lupamo loncima na balkonu, doslovno im se klanjamo, a onda ih kolektivno gazimo i omalovažavamo, samo zato što se netko od njih pokazao nedostojnim ovog plemenitog zanimanja. Trebali bi se kloniti toga. U svakom žitu ima kukolja, pa tako i među bijelim kutama ima svega, ali nekako sam uvjeren kako ih većina svoj posao obavlja odgovorno.
A za one koji iskaču iz kolosijeka, prvenstveno bi se trebao pobrinuti sam sustav, jer oni imaju najbolji uvid u to. Nažalost, svatko do nas tu i tamo ima posla s liječnicima i medicinskim sestrama, i gotovo svatko je imao i pozitivna i negativna iskustva. U kojem omjeru, svatko najbolje zna sam sa sebe, ali, kao što sam rekao, trebali bi se kloniti olakog generaliziranja i javnog blaćenja, S druge strane, i medicinski djelatnici trebali bi prihvatiti kako nisu svi ogledni primjer onoga što bi trebali biti, i kako nije svaka kritika napad na sve njih općenito.
Što se zgode iz vinkovačke Hitne tiče, kad već nije bilo težih posljedica, možemo na to gledati i pozitivno. Dobar dio ljudi uopće ne doživi te godine, a i oni koji dožive, uglavnom nisu toliko vitalni da bi se upustili u obračun s mladim sestrama. Stoga, kapa dolje gospodinu! I to po ovoj vrućini, i to u izdanju koje očito nije bilo njegovo najbolje, čim se zatekao na Hitnoj. Koliko taj tek snage ima kad je 100 % fit, pitam se?
Konačno, ako se već negdje i moralo dogoditi, boljeg mjesta nije bilo. Barem nisu morali zvati Hitnu…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.