✍️ Ante JUKIĆ
Neki vjernici vole suditi druge i stavljati se u ulogu Boga. Procjenjivati tko je koliko zaslužio, ismijavati one koji, po njihovom mišljenju, nisu dostojni zvati se članovima Crkve. Ponekad čak i prozivaju Boga zbog njegovih čudnih kriterija. Krist u današnjem evanđelju jasno daje do znanja kako su u njegovim očima svi jednaki te šalje, kako se to kaže, snažnu poruku…
„Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“
Možemo reći kako je Gospodin ovim riječima opalio ‘šamar’ onima koji sebe vide većim vjernicima od drugih, pa, shodno tome, smatraju i kako bi od Boga trebali dobiti više. Za njih je odnos s Gospodinom poput trgovine. Po principu, koliko truda uložiš, toliko ćeš i zaraditi. No, Božja logika je drugačija. Kao što ostavlja 99 ovaca kako bi spasio onu jednu izgubljenu, tako i do kraja čeka one koji još nisu pristali uz njega. A kad to učine, prema njima je jednako milostiv kao i prema onima koji ga čitav život slijede.
Gospodin svakom čovjeku poručuje kako bi se trebao brinuti isključivo za svoj odnos s Bogom, a ne gledati u tuđu bašču. Pogotovo to ne činiti s gnjevom zbog toga što su drugi dobili jednaku nagradu, iako to, gledajući ljudskim kriterijima, nisu zaslužili. Jer, ako čovjek iskreno živi svoju vjeru, trebao bi biti sretan zbog svakog novog člana zajednice. Pa makar se on pridružio u ‘5 do 12’.