✍️ Mladen KEVO
Jer je u samom Washingtonu bio ustoličen tiranin koji je Evropljane huškao da slijede njegovo MAGA ludilo, Oni što se na ovom Zapadu nazivaju tzv. konzervativnom Desnicom, a u svojim agendama sadrže rasizam, ksenofobiju, isključivost, huškačke politike, klerikalizam, demagogiju, populizam i isprazna obećanja, a El Dorado su za sve lopine ovog svijeta, nekretninske mešetare, financijske mogule i dilere svega čime se može pelješiti obične građane – prije samo sedam mjeseci – izgledali su nedodirljivo.
A onda se dogodio 12. travnja u Mađarskoj. A onda se dogodio i 25. listopada u Srbiji. A onda se zbio i 3. studenoga u Sjedinjenim Američkim Državama. Šesnaest godina svemoćni Viktor Orban sad kod Mileta Dodika u Laktašima šnitom kruha hvata moču s odojka u krušnoj peći – kao svoj – važan politički posao. Četrnaest godina svemoćni Aleksandar Vučić – kao važan politički posao – slini što je srpsko Vijeće za Elektronske medije ugasilo na sedam dana glavnu huškačku emisiju na njegovom Informeru.
U izborima za Senat i Zastupnički dom, na sredini Drugog mandata u Bijeloj kući, Trump je doživio takav Opći potop da razmišlja o gradnji Noine arke na travnjaku Bijele kuće. Debakl je tolikih razmjera te je na onu crvenu kapu riječ MAGA zamijenio pojmom VETO. Sva će se njegova politika svoditi na to da vetom blokira Inicijative i Istrage oba Doma kongresa, u kojima su – manje svojim programima, a više bijesom Amerikanaca Trumpovim razaranjem američke Demokracije – Demokrati dobili čvrstu većinu.
Kao u onoj tv shop prodaji `Ali to još nije sve`. Dvadesetšestog listopada u Južnoj Americi pao je i drugi Trumpov favorit iz dinastije Bolsonaro. Nakon Oca i Sin je izgubio izbore. Aktualni predsjednik Brazila Luiz Inácio Lula da Silva (re)izabran je četvrti put za predsjednika. Pobijedio je Flávija Bolsonara, sina bivšeg krajnje desničarskog predsjednika Jaira Bolsonara, koji je trenutno u kućnom pritvoru. Istraživači javnog mnijenja vjeruju da je neočekivano visoka izlaznost birača pridonijela pobjedi Lule.
Ali, ni to još nije sve. Prije devet dana Održani su parlamentarni izbori i u Izraelu. Nova Izraelska Vlada još nije formirana ali je Benjamin Netanjahu izgubio izbore. I sasvim je jasno kako ju on neće formirati, jer za većinu je potrebno 18 izabranih zastupnika Arapa, a oni s njim u Vladu neće nikad, možda ni onda.
U malo više od pola godine tako su birači skinuli pet političkih skalpova; Orbanu u Mađarskoj, Vučiću u Srbiji, dinastiji Bolsonaro u Brazilu, Netanjahuu u Izraelu, te šlag na tortu – samom Trumpu u SAD-u.
Orban, Vučić, Bolsonaro i Netanjahu birački su nokautirani, s minimalnim teoretskim izgledima da se jednog dana vrate na vlast, ali s realnim da barem dvojica od te četvorke završe u zatvoru, zbog počinjenog koruptivnog kriminala i zloupotrebe položaja i ovlasti. Dok je Trump u političkom knockdownu; osamdesetogodišnji starac, kojemu ni milijarde dolara ulupanog novca financijskog mogula Elona Muska u kampanju za Republikance nisu pomogle izbjegavanju poraza epskih razmjera.
Podsjećam vas na moj Mađarsko-Srpski poučak; kad Vlast zlorabi državni aparat, pravosuđe, represivni sustav, tajne službe i medije, kad ogrezne u Tiraniju, postane korumpirano i mentalno svakodnevno nepodnošljiva, kad se čini kako je svemoćno okrutna i vlastodržački nesmjenjiva, tad je najzrelija za pad. Pada bez ispaljenog metka. Ali samo ako se građani masovno politički mobiliziraju i na izborima svoju listu jasno artikuliraju. Padaju kad se Izbore pretvori u Referendum. Padaju ako je razlika veća od 10 %!
Američki poučak glasi; Trumpova Amerika neće skončati kao sluškinja i politička replika Putinove Rusije. Američka Demokracija nakon 250 godina ne samo da nije mrtva nego je prije tri dana Uskrsnula poput Isusa nakon što su postavili veliki kamen na njegovu grobnicu i ostavili dvojicu rimskih Legionara da čuvaju ulaz u nju. U Saveznoj državi Kanzas Republikanci su izgubili vlast nakon 92 godine, a u Teksasu nakon 38 godina. To je kao da Možemo pobjedi u Imotskom, a SDP uzme sva tri mandata u Dijaspori?!
Tiranije počivaju na onom čemu se na prvi pogled nije moguće suprotstaviti. Počivaju na svevlašću, represiji, moći, državnom aparatu u službi tiranina, prisluškivanju i zastrašivanju oponenata, beskonačnom ispiranju svijesti običnih ljudi, histeričnoj propagandi, poticanju najnižih političkih i svjetonazorskih strahova u ljudima, manipulaciji javnim mišljenjem, gušenju slobodnih medija, tjeralicama protiv neovisnih novinara i analitičara, na kraju čak i likvidacijama nepoćudnih.
Demokracije su pak vrlo krhke biljke. Utemeljene su na poštivanju izbornih procedura, realnim biračkim spiskovima, točnom prebrojavanju glasova; rezultati izbora znaju ovisiti o utjecaju namještenih prediz-bornih anketa, o tome je li sunčano ili oblačno, koliko je ljudi tog izbornog jutra ustalo na lijevu nogu, koliko ih nebi zbog glasanja otkazivalo zakazani roštilj, izlet, planinarenje ili odlazak na vikendicu, koliko je građana podložno kupovini glasova upumpavanjem novca pred izbore za povišenje plaća ili mirovina.
I premda se uvidom u alate kojima se bez ograničenja služe Tiranije, uz sagledavanje svih ograničenja za Demokracije, čini kako druge nemaju izgleda protiv prvih; onda, kad je ljudima najgore i najteže, kad pravno i politički, financijski i materijalno, egzistencijalno i socijalno, moralno i građanski većini život postaje teško podnošljiv, a nekima i nepodnošljiv – onda na scenu stupa Demokracija kao Volja državljana, Moć građana i Gnjev birača. Jednim jedinim oružjem, kemijskom olovkom – oni – ruše Diktature.
Ruše ih takvom političkom silinom da već nekoliko dana nakon objave službenih i konačnih rezutata, dojučerašnji Gospodari nad njihovim životima i sudbinama – izgledaju toliko izgubljeno i nemoćno, te postaju gotovo vrijedni sažaljenja; osim grupice njima najodanijih koji su za njih vezani pupčanom vrpcom zajedničkih prljavih poslova, nemaju s kim ni u nekom zakutku popiti kavu jer svi drugi od njih bježe kao da su zaraženi. I onda, do kraja života samo premotavaju što ih je to na vrhuncu moći strefilo.
Većina vas ga je pretpostavljam gledala. U kultnom znanstveno fantastičnom filmu Dan nezavisnosti (Independence Day) iz 1996. godine američki predsjednik Thomas J. Whitmore (glumi ga Bill Pullman) preko razglasa drži motivacijski govor okupljenim pilotima i vojnicima neposredno prije konačne zračne bitke protiv izvanzemaljaca koji žele uništiti čovječanstvo, u kom im kaže: “Nećemo tiho otići u noć! Nećemo nestati bez borbe! Nastavit ćemo živjeti! Preživjet ćemo! Danas slavimo naš Dan nezavisnosti!”
Za kraj. I u Mađarskoj i u Srbiji i u Brazilu i u Izraelu a kao kulminacija i u samim Sjedinjenim Američkim Državama, ne u borbi protiv izvanzemaljaca, nego u borbi protiv opasnih pojedinaca koji su se u jednom trenutku nametnuli za njihove gospodare, pretvorivši ih u roblje XXI. stoljeća, koje nije u fizičkim lancima, ali jeste u lancima pohlepe kapitalističkog ludila, u borbi da plate režije i prežive od prvog do prvog, da u grcanju u minusima i kreditima ne završe u bankrotu i na ulici – građani su poručili isto.
Poručili su: Nećemo tiho otići u noć! Nećemo nestati bez borbe! Nastavit ćemo živjeti! Preživjet ćemo! Danas slavimo naš Dan nezavisnosti! Tako su poručili Brazilci i Izraelci, Mađari i Srbi, na kraju i sami Amerikanci. U najmoćnijoj državi svijeta, te u pet država u kojima živi 600 milijuna stanovnika – Tiranijska vlast smijenjena je bez ispaljenog metka, a uspostavljena je opet Demokracija, snagom za koju je i jedan Francis Fukyjama, govoreći o pobjedi Studentske liste u Srbiji, rekao citiram: `Ja sam zapanjen`.
I ne! U državama u kojima su se dogodile ove dramatične tektonske političke promjene, nakon kojih je klinički mrtvo Društvo u samo jednom danu sasvim ozdravilo, uopće se nije radilo o Desnima i Lijevima. Nisu izgubili Desni niti su pobijedili Lijevi. Radilo se o Tiranijama i o Demokracijama! Glasalo se o tome pristaju li stanovnici tih država nastaviti živjeti u diktaturama ili žele živjeti u slobodnim građanskim društvima. Umjesto Ropstva izabrana je Sloboda, umjesto Sile – Slobodna volja, umjesto Straha – Otpor!
I sad dolazimo do one poznate igre Nastavite niz. Znate ono: Modrić, Rakitić, Brozović, Perišić, Mandžukić…, nastavite niz. Ili ono: HDZ, SDP, Možemo, Most, Domovinski pokret…, nastavite niz. Ili ono: Trideset smijenjenih ministara, Borg grupa, Plin za cent, Vjetroelektrane, Toksični otpad u Gospiću, Šest izgorjelih u Požaru u Omišu, Nacistički marš na Rivi…, nastavite niz. Dakle: SAD, Brazil, Izrael, Mađarska, Srbija…, nastavite niz. Trump, Bolsonaro, Netanjahu, Orban, Vučić… Nastavite niz!
P.S. Kao i svi ideološki iščašeni desničari i hadezejci već su danima u potpunom šoku jer su padom Vučića – Četništvo i Srpski svet prestali biti politička Baba roga – kojom Vlast rajca ekstremiste i straši normalne ljude u Hrvatskoj. Naše Ustaše, ono, `ostale bez posla`. I sad se mora na nekom iskalit bijes zbog gubitka neprebolnog Vuleta kao najdražeg neprijatelja. Iskaljuju ga nad profesorom Maršavelskim. Da je savjetodavno pomagao hadezeovoj bratskoj članici Europučana – SNS-u, tapšali bi mu i ponudili unosnu sinekuru. No, eto, profa se drznuo Studentskoj listi dati nekoliko preporuka u kampanji. Nije znao da u ovoj Hrvatskoj nema većeg grijeha nego pomagati onima koji su protiv AP-ovih istomišljenika i saveznika. Oko tog silno se `uzjebo` Damir Habijan, formalni ministar navodnog Ministarstva Pravosuđa, onog u koje 94 % građana – nema povjerenja…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.