Vinkovci su bili polazišna točka jedne iznimne sportske priče koja traje već šest desetljeća. Branka Batinić, jedna od trofejna hrvatska stolnotenisačica, dobitnica je Državne nagrade za sport „Franjo Bučar” za životno djelo, a u razgovoru za Hrvatski olimpijski odbor osvrnula se na bogatu karijeru, suradnju s legendarnim Dragutinom Šurbekom, rad s mladim sportašima i svoje vinkovačke početke.
Rođena 1958. godine u Vinkovcima, Branka je stolni tenis počela igrati 1966. u Spačvi, a potom je nastupala i za Lokomotivu. Već s 13 godina donijela je veliku životnu odluku i otišla u Zagreb kako bi nastavila sportski razvoj.
– Najvažnija za moju karijeru bila je odluka da iz Vinkovaca dođem u Zagreb, naročito zato što sam te 1971. imala samo 13 godina. Bila je to hrabra odluka – prisjetila se u razgovoru za HOO.
Uslijedila je karijera za sportske anale. Osvojila je 22 naslova seniorske prvakinje Jugoslavije i 42 naslova prvakinje Hrvatske u različitim kategorijama, a najveći međunarodni uspjesi uključuju brončanu medalju u paru s Dragutinom Šurbekom na Svjetskom prvenstvu 1981. te srebrna i brončana odličja na europskim prvenstvima. Najboljom sportašicom Jugoslavije proglašena je 1975., a najboljom sportašicom Hrvatske 1975. i 1984. godine.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzima upravo suradnja sa Šurbekom. Zajedno su osvajali medalje na velikim natjecanjima, međunarodne turnire u Jugoslaviji, Skandinaviji, Njemačkoj i Francuskoj te tri puta europsku Superligu.
Kao najdraži sportski trenutak izdvaja osvajanje prvog pojedinačnog prvenstva neovisne Hrvatske 1992. godine, kada je slavila i u paru sa Sanelom Jurinec te u mješovitim parovima sa Šurbekom.
No, Brankina sportska priča nije završila prestankom profesionalnog igranja. Godinama je radila za Svjetsku i Europsku stolnotenisku federaciju, vodila međunarodne kampove i edukacije te sudjelovala u razvoju mladih igračica i igrača. Danas živi u Zagrebu, surađuje s trenerima Mladosti i radi s najmlađima, a i dalje nastupa na veteranskim turnirima. Dvostruka je svjetska veteranska prvakinja, uz deset europskih veteranskih zlata.
U razgovoru za HOO posebno se osvrnula na važnost obrazovanja sportaša, prisjetivši se riječi legendarnog Žarka Dolinara:
„Je, znam kak’ igraš, ali reci mi kak’ je u školi?”
Batinić, koja je magistrirala ekonomiju, smatra da sportsko obrazovanje ne smije završiti na tehničkom i taktičkom usavršavanju.
– Educiranje sportaša je jako važno, ali ne samo educiranje izvan sporta. Oni moraju i u sportu biti educirani – od poznavanja ozljeda, prepoznavanja vlastitih granica, prehrane… – naglasila je.
Osvrnula se i na nedovoljnu zastupljenost veteranskih sportaša u javnosti, smatrajući da se njihovi rezultati i uspjesi zaslužuju više pratiti i vrednovati.
Državna nagrada „Franjo Bučar” za životno djelo za nju je posebno priznanje, ali ne i oproštaj od sporta. Upravo suprotno, doživljava je kao simbolično zaokruživanje šest desetljeća aktivnog bavljenja stolnim tenisom.
– Jako sam ponosna što sam dobila nagradu. Ja to vidim kao neki zaokruženi kraj moje 60-godišnje aktivne karijere i igranja stolnog tenisa.
Zahvalna sam, ali i motivirana da i dalje u ovim godinama nastavim predstavljati moj sport, moju zemlju i moj grad – poručila je Branka.
A da pritom nije zaboravila odakle dolazi, potvrđuje i njezina ideja za ovogodišnji božićni kamp u švedskom klubu Bålsta BTK. Uz stolnoteniske loptice, božićno drvce kitit će i hrvatskim licitarskim srcima koja je naručila kako bi djeci približila dio tradicije svoje domovine.
Od prvih stolnoteniskih koraka u vinkovačkoj Spačvi do svjetskih medalja i najviših državnih sportskih priznanja, Branka Batinić ostaje ambasadorica sporta i grada iz kojeg je krenula njezina velika priča.