✍️ Damir BEGOVIĆ
Trenere ili izbornike ponekad je doista teško shvatiti. Slaven Bilić nije jedan od njih, iako njegov popis igrača utakmice za Lige nacija protiv Engleske (12. studenog) i Češke (15. studenog), na kojemu su čak 32 imena, sadrži najmanje jednu nelogičnost, da ne kažemo anomaliju. Njome se ovdje bavimo, a zove se – Luka Stojković.
Dok vam se još vjerojatno pred očima vrte Lukine majstorije na utakmici u Sunderlandu – maestralan pogodak i briljantna asistencija strijelcu Belji – povirite malo na Bilićev popis. I ostat ćete u čudu; zar takav, bogomdani, punokrvni talent kao što je Luka Stojković ne spada među 32 najbolja hrvatska nogometaša!?
Evo ih, sva 32, računajte pritom da devetorica otpadaju.
Vratari: Livaković, Kotarski, Letica, Pandur;
Obrana: Gvardiol, Šutalo, Ćaleta-Car, Stanišić, Pongračić, Vušković, Smolčić, Hrgović;
Vezni: Modrić, Kovačić, Mario Pašalić, Vlašić, Majer, Baturina, P. Sučić, L. Sučić, Jakić, Fruk, Mišić;
Napad: Perišić, Kramarić, Budimir, Marco Pašalić, Matanović, Musa, Ivanović, Beljo, Šotiček.
Pogledajte i analizirajte samo Stojkovićevu konkurenciju, fokusirajte se samo na ofenzivne vezne i – ne kopajući po statističkim podacima, jer su ovdje nebitni – (od)vagnite; tko je osim Martina Baturine u boljoj formi, tko je u ovom trenutku moćniji i potentniji od Stojkovića?
“A kako je igrao protiv Rudeša, NEC-a, Osijeka?” – uzvratit će neki zagovornici možda zaslužnijih igrača, Vlašića ili Marija Pašalića. Slab je bio Luka – nema drugoga odgovora, ali ima protupitanje; kakvi su u spomenutim utakmicama bili Kotarski i Mišić, a obojica su u reprezentaciji? Evocirajte samo kako je Kotarski reagirao kod gola Rudeša ili kako je Darko Nejašmić nadmašio Mišića u izravnom dvoboju, prsa o prsa, u Maksimiru na utakmici Dinamo – NEC.
Nije nam pritom namjera osporiti kvalitete Dinamovog kapetana, ali se s pravom može govoriti o kriterijima. Mišić može, Stojković ne može. Dapače, još gore: Fruk može, a Stojković ne može!
E, sad, vratimo se na početak i pojasnimo – zašto odabir Slavena Bilića kad su u pitanju igrači Dinama nije teško shvatiti? Najprije, Bilić je sam po sebi kao izbornik oduvijek bio sklon iznenađujućim pozivnicama, čineći usluge svojim prijateljima, menadžerima, da ne kažemo – svom pokrovitelju Mamiću. Sjetimo se kako su u nacionalnu momčad još prije dvadeset godina uskakali Knežević, Anas Sharbini, Jurica Buljat, Schildenfeld, Drago Gabrić, Ivan Jurić, Budan, Kelava…, cijela galerija prolaznika kojima je boravak u reprezentaciji na ovaj ili onaj način koristio. IIi je koristio Bilićevim prijateljima.
Bilićev modus operandi ostao je isti; prijatelj je isto što i brat. Osobito prijatelj koji te podupire, kao što Zvonimir Boban prešutno podupire Bilića. Bobanov ljubimac u Dinamu je Josip Mišić – i neka je, jer je stabilan, čvrst, pouzdan, karakteran. Bobanov ljubimac u Dinamu nije Luka Stojković, odvano već okarakteriziran kao “divlji igrač”, onaj koji se ne uklapa u sustave, nego ih remeti i razara. Takav igrač očito se ne uklapa ni u Bilićev koncept.
Luka Stojković bez sumnje najnadareniji je Dinamov ofenzivni nogometaš. Šutira s obje noge, ima briljantnu tehniku, lucidan je, nepredvidiv, ubojit – i kao takvoga poželio bi ga svaki trener. Svaki osim Bilića.
Poželio ga je prošle zime i trener Al Jazire iz UA Emirata Marino Pušić nudeći Dinamu i Stojkoviću milijune. Dinamo je naravno brže-bolje pristao, želeći se riješiti “divljaka”, otvoriti međuprostore Vidoviću, Bennaceru, Zajcu, ali igračina Stojković nije – želeći se izboriti za svoju poziciju u Dinamu, osvajati trofeje, pa i – pun samopozdanja – domoći se reprezentacije. Ono prvo je uspio, ovo drugo mu i dalje neumoljivo bježi, iako je reprezentacija s novim izbornikom na prekretnici, grupiraju se novi mladi, poletni, perspektivni igrači za sljedeći ciklus.
Stojković očito za tu grupu od 32 još nije dovoljno dobar. Stoji u redu iza Marija Pašalića, Vlašića i Fruka, i u međuvremenu hladno ruši Sunderland. Za ovu godinu je prekrižen. Nova šansa bit će u proljeće 2027. godine. Samo pod jednim uvjetom, čini se; ako Bilića u Vatrenima više ne bude.