Inicijativa žena oboljelih od raka dojke iz vukovarsko-iločkog kraja oglasila se priopćenjem za javnost koje prenosimo integralno i u cijelosti:
Potaknute jučerašnjim medijskim istupom ravnatelja Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro” Vukovar, dr. Ante Blažanovića, u kojem govori o razvoju multidisciplinarnog liječenja raka dojke i personaliziranom pristupu pacijenticama, osjećamo potrebu javno reagirati.
Čitajući izjave ravnatelja, stječe se dojam kao da je tek sada otkriven način na koji bi trebalo funkcionirati liječenje žena oboljelih od raka dojke. Kao da dr. Blažanović do sada nije bio ravnatelj iste bolnice i kao da se tek sada uvode postupci koji predstavljaju značajan iskorak u zdravstvenoj skrbi.
Gospodine ravnatelju, multidisciplinarni pristup nije nikakva novost u vukovarskoj bolnici!
Mi, žene koje smo prošle dijagnostiku, operativne zahvate i daljnje liječenje upravo u toj bolnici, vrlo dobro znamo da je takav sustav već funkcionirao za vrijeme rada dr. Marija Begovića.
Dijagnostička obrada, suradnja radiologa, patologa, kirurga i onkologa te individualno određivanje daljnjeg tijeka liječenja bili su sastavni dio našeg iskustva. Upravo smo zahvaljujući takvom pristupu imale sigurnost, stručnosti, brzinu i kontinuitet zdravstvene skrbi.
Zato se s pravom pitamo: Što je u svemu što ravnatelj danas predstavlja kao razvoj i napredak zapravo novo? I zašto se u javnosti stvara dojam da se tek sada uspostavlja sustav koji je već postojao?
Posebno nas zabrinjava dio izjave u kojem ravnatelj najavljuje dodatnu edukaciju dr. Marijana Matijevića za izvođenje operativnih zahvata tumora dojke, uz očekivanje da će se operacije u vukovarskoj bolnici ponovno početi obavljati za mjesec do dva dana.
Nemamo ništa protiv mladih liječnika, njihova stručnog usavršavanja i napredovanja. Naprotiv, smatramo da je ulaganje u mlade stručnjake nužno i iznimno važno. Ali postavljamo vrlo jednostavno pitanje: zašto se mladom liječniku ne omogućuje učenje i stjecanje iskustva uz dr. Maria Begovića, iskusnog kirurga koji je godinama uspješno obavljao upravo te operativne zahvate u istoj bolnici? Umjesto očuvanja postojećeg znanja, iskustva i kontinuiteta rada, sada slušamo najave o edukacijama, formiranju novih timova i ponovnom uspostavljanju operativnog programa.
Iz perspektive bolničke administracije mjesec ili dva možda ne predstavljaju dugo razdoblje. Međutim, za ženu kojoj je upravo dijagnosticiran rak dojke svaki dan neizvjesnosti ima sasvim drukčiju težinu.
Ne tvrdimo da svaka pacijentica mora biti odmah operirana, jer o tome odlučuje struka. Ali smatramo nedopustivim da organizacijske promjene stvaraju dodatnu neizvjesnost i otvaraju pitanje dostupnosti pravodobnog liječenja.
Ravnatelj možda ima vremena čekati završetak edukacije i formiranje novog tima. Žene suočene s dijagnozom raka dojke nemaju luksuz čekanja na organizacijska rješenja koja su se mogla izbjeći.
U svom istupu ravnatelj naglašava zakonsku obvezu osiguravanja kontinuiteta zdravstvene zaštite. Upravo zato tražimo konkretan odgovor: ako je kontinuitet osiguran, zašto se sada govori o ponovnom početku izvođenja operacija tek za mjesec ili dva?
Pozdravljamo pomoć i stručnu suradnju liječnika KBC-a Osijek. No smatramo da takva suradnja ne bi trebala biti zamjena za očuvanje stručnog kadra i već uspostavljenog sustava liječenja u Vukovaru.
Naša Inicijativa od početka jasno poručuje da se ne borimo protiv bilo kojeg liječnika niti protiv razvoja bolnice. Borimo se za povratak dr. Marija Begovića, za očuvanje stručnosti, povjerenja i kontinuiteta liječenja žena oboljelih od raka dojke.
Stoga ponovno pozivamo ravnatelja dr. Blažanovića i sve odgovorne da javnosti i pacijenticama jasno odgovore:
• Zašto nije pronađeno rješenje kojim bi se omogućio nastavak operativnog rada dr. Begovića u vukovarskoj bolnici?
• Zašto se nije razmotrila mogućnost da dr. Begović svojim iskustvom sudjeluje u edukaciji mlađeg liječnika?
• Koliko pacijentica trenutačno čeka operativni zahvat i gdje će se ti zahvati obavljati do završetka najavljene edukacije?
• Koje su konkretne novosti u multidisciplinarnom pristupu u odnosu na sustav koji je funkcionirao prije odlaska dr. Begovića?
Ne tražimo nova obećanja, lijepe izjave i medijske najave. Tražimo odgovore, odgovornost i konkretna rješenja. Rak dojke nije administrativno pitanje, a pacijentice nisu brojke u bolničkim izvješćima. Iza svake dijagnoze stoji žena, obitelj, strah, neizvjesnost i nada u ozdravljenje.
Zato još jednom poručujemo: ne treba nam ponovno otkrivanje onoga što je već postojalo. Treba nam sustav koji funkcionira, liječnici kojima vjerujemo i pravodobno liječenje.
Naš zahtjev ostaje nepromijenjen – omogućite povratak dr. Marija Begovića u NMB Vukovar!
Inicijativa žena oboljelih od raka dojke