PIŠE: Mladen KEVO
`Jeste li čuli djeco vjerujte bez šale, otvara se škola za pačiće male; svi pačići došli kao đaci stoje, stari patak metnuo naočale svoje; učio ih, učio od srijede do petka, al` se nisu maknuli dalje od početka; ništa više ne nauči pačurlija ta, nego što je prije znala: pa-pa-pa-pa…`, bila je pjesma u čitankama za niže razrede osnovnih škola, u vremenima kad se učilo uz ploču i kredu ali su učitelji imali dignitet i autoritet te nisu kao danas njihov styling i njihov izlizani mobitel predstavljali omiljenu temu njihovih učenika…
Danas to izgleda ovako: “Umjesto 2. rujna školska godina počet će 9. rujna s obzirom na trajanje turističke sezone i vremenske prilike. Prema programu određen je fiksni broj školskih sati koji ne mora biti odrađen pa će se tijekom godine to regulirati. “, rekao je prekjučer `Stari patak` AP, svojoj vladajućoj `pačurliji`, koja je uz ushit što imaju toliko mudrog Učitelja, koji je smislio jedno toliko genijalno rješenje te nastava nije prvi nego je drugi ponedjeljak u rujnu – gromko zagraktala pa-pa-pa-pa…
Ili, o istom na ozbiljno argumentiran način. Zašto bi se predsjednik Vlade jedne države, za njegov djelokrug ovlasti i kompetencija, bavio nečim gotovo trivijalnim tipa počinje li nastava najesen u utorak ili u četvrtak, trebaju li svi u obje smjene ili prvi dan u podne doći samo na sat prvog upoznavanja? Zar je Ministar prosvjete, obrazovanja i športa, za kog inače od 1.000 Hrvata možda jedan zna mu ime, bolestan ili je smijenjen ili što. Objava Prvog dana škole – rutinsko je priopćenje za Državnog tajnika.
Zašto, dakle, osoba koja nam je do jučer objavljivala samo `velike i epohalno važne ukaze` tipa `U Ukrajini MI ĆEMO pobijediti Putinovu Rusiju` itd., sad se bavi rasporedom sati za pučkoškolce? E, pa ima razlog zašto? Želite li da Vam otkrijem? Želite! Koliko jako to želite? Jako jako! OK. Nagnite se da Vam svima na uho prišapnem. Još se nagnite, mora biti sasvim tiho i diskretno… Dakle, to je za to jer je kak` se u žargonu Purgera veli `ispušil, ne`… Ma što kažete, kako, gdje…? Tamo gdje je sve karte bacio. U Briselu!
I Drugi put `Ode mast u propast`. A ona `Treća sreća` slabašna je slamčica za daleku 2028. do koje politički, a i biološki, `tko živ tko mrtav`. Još 1.500 dana `gnjavaže s Hrvatima`. Ne postoji zasluženija, pravednija ni (u ovom trenutku) teža politička presuda za Andreja Plenkovića, koji je u ljeto 2016. sletio da u četiri godine `isporuči` što treba i vrati se po `XXL` osobno nagradno promaknuće 2020. godine. Bile su to one scene kad je briselski hrvatski premijer, poput slona u staklani, bauljao briselskim hodnicima.
Kao u onoj narodnoj u kojoj čovjeka čiji sin nikako da nađe si djevojku pitaju `je li ju našao napokon…?`, on ozareno odgovara: `Je, moj sin napravio je već pola posla, on hoće još samo da i nju natjera na isto`?! E, upravo je tako Plenković prije četiri godine napravio `pola posla`: uspio je s pozicije kanidata za predsjednika Evropske Komisije torpedirati nizozemskog socijalistu Timmermansa. A kad se ozarenog lica okrenuo prema svojim mentorima, očekujući Jack Pot – umjesto APa, oni iz šešira izvadili zečicu Ursulu.
Četiri godine kasnije Plenković držao se one Đibine: `Drugi puta ću pametnije!`. Najdražu pripravnicu Tenu iz svog je u Ursulin kabinet premjestio davno unaprijed, da bude dojavljivač od tamo za sve i golubica pismonoša. Na vrijeme je dobio signal kako će Ursula dobit drugi mandat i da je to zauzeto. Onda je Charles Michel dao ostavku pa se sasvim iznenada ukazala prilika. Onda je Charles Michel povukao ostavku pa se ukazana prilika još iznenadnije ugasila. Onda je, kakav je inače dubokouman, smislio ovo.
Poput Kolektivnog Predsjedništva SFRJ, u kojem je svaki član bio Predsjednik godinu dana (vidiš kako je dobro da je maturirao na tom Kardelju), mogli bi i funkciju Predsjednika Evropskog vijeća prepoloviti na dva mandata `pa ovim davežima iz Kluba Socijaldemokrata i Socijalista pola mandata`, a Druge dvije i pol godine MENI. Kao u pjesmi o Marku Kraljeviću: `Pola pije Pola Šarcu daje`. Za mene idealno bi bilo prve dvije i pol godine, tako da odmah zgiljam odavdje, ali za tešku tešku nuždu, može i druge dvije i pol.
Za svaki slučaj Tena mu našla u Ursulinom protokolu 14 minuta da se s njom nađe u četiri oka te joj se na njenom širokom ramenu samilosne europučanke isplače koliko mu je u toj Hrvatskoj teško i koliko mu sve to `tamo dolje` ide na jetra i proizvodi svakodnevne želučane grčeve i probavne tegobe. I Ursula ga pustila da se isplače, zamijenila jaknu na reveru suzama natopljenu te mu rekla `zehr gutt`. Prijedlog `lapo lapo` AP-a, u EU odslušali te mu hladno priopćili: `Nema problema – NE MOŽE`!!!
`Bog je Avramu obećao da neće uništiti Sodomu ako pronađe 10 pravednih žitelja Sodome`. Znamo kako je biblijski završilo. I Sodoma i Gomora izgorjele su u vatri Božjeg gnjeva i u povijesti su ova dva biblijska grada ostala sinonim za razvrat. A onda je Brisel obećao Plenkoviću da će mu uslišiti karijerističke vapaje za uhljebljivanjem na visokoj EU dužnosti ako pokaže 10 Poštenih u svojim Vladama. Prvi dio upravo je znamo kako završio. Drugi dio završit će `Božjim gnjevom` ali ne EU, nego Hrvatske… Doći će vrijeme.
Hoću Vam reći ovo: svaki čovjek trebao bi imati pravo na najbolje moguće obrazovanje, uz jednake mogućnosti napredovanja. Ambicije su poželjne, Karijere su legalne. Svačija osobna karijera trebala bi biti njegova osobna stvar. No, što sa šizofrenom političkom situacijom u kojoj je Hrvatska trebala u četiri godine poslužiti odskočnom daskom za karijeru jednog čovjeka iz Brisela na dužnost u Briselu? Što sa stanjem u kom je on u osam godina, radi ostvarenja ciljeva osobnog egotripa – uzurpirao svu vlast u državi!
I ne. Nije najgore to što sam upravo naveo. Najgore je ovo. Što će raditi i kako će se ponašati Uzurpator, koji je već 2020. nakon jednog mandata želio natrag, ali na najvišu dužnost, a koji to nije uspio ni nakon dva mandata u dva propala pokušaja? Što Hrvatsku očekuje u trećem prinudnom mandatu nad njom, osobe koja je sad javno razobličena? Još prije četiri mjeseca vinkovački portal Budica.info to je predvidio – sad je potvrdio najugledniji evropski politički portal `Politico` – AP htio je mjesto Charlesa Michela.
“Kako bih opravdao ukazano povjerenje i odgovornost koju nosi dužnost predsjednika Vlade, obavještavam vas da ću nastaviti obnašati dužnost predsjednika Vlade RH te da neću preuzeti dužnost člana u Europskom parlamentu”, napisao je AP Jandrokoviću. Kako `slatko`. Dok je Katičić, glavni tajnik HDZ-a tome na službenom profilu dodao: `Koga pati neka smeta`??? Dakle, Stih iz pjesme Baruna – koji slavi treće mjesto Vatrenih u Francuskoj – kao Smokvin list za drugi debakl Velikog vođe. Dobar pokušaj`…
Može li jadnije? Teško! No, Plenković, Katičić i sva hadezeova `pačurlija` imaju jedan ogroman problem; kojeg ili ne vide, ili se prave blesavi da ne vide, a vjerojatnije je drugo nego prvo jer im je drugo inače modus operandi. Problem je ovaj. Onih `Koji pate jer ih smeta` u Hrvatskoj je 70%. Nisu osvojili parlamentarnu većinu. Nemaju iza sebe ni Policiju, ni DORH, ni Tajne službe, ni Banke, ni Tajkune, ni Klanove, ni Moćnike. Oni iza sebe nemaju nikog, osim jednog jedinog čovjeka. Ali ih je unatoč tome i dalje 70%.
Oni se sjećaju Hrvatske prije AP-a. Razumiju što se sve desilo u njegovih osam godina i groze se od pomisli što će ostati od Hrvatske s još četiri godine ovdje AP-a i njegovog modela `isporučivanja` Hrvatske. E, sad je ona čuvena dojava o kvaru na milijun km udaljenosti, kojeg treba otkloniti nekakvim softverom sa Zemlje, sad je ona `Hjustone, imamo problem, gubimo letjelicu`. Zagrebe, imamo problem, `gubimo` Hrvatsku, gubimo ju na svim nivoima; jastuk joj je na ustima. Umjesto SDSS-a, sad DP `drži jastuk`.
Jean Paul Sartre rekao je: `U nogometu sve se zakomplicira prisustvom protivničke momčadi`??? U Hrvatskoj stvar je više i opasnije zakomplicirao AP nego bi to uspjelo ijednoj protivničkoj momčadi. Četiri godine tihoj većini trebalo je da nasluti tko je i kamo nas vodi. Još četiri trebalo je da to politički artikulira kao jasno nezadovoljstvo većine. Međutim oba se puta AP izmigoljio. Prvi put ljude je uhvatio na strahovima od COVID-a. Drugi put ključnih 100 tisuća glasova kupio je tzv. `helikopterskim novcem` za povišicu plaća.
Ima sjajna rečenica za izvanredne situacije, ona kad ljudi kažu `Dok smo mi shvatili već je bilo prekasno`. Ništa bolje od tog ne definira stanje u Hrvatskoj. Dok su inače politički lakovjerni Hrvati shvatili kakvu opasnost za njih, njihova prava i perspektive, njihove slobode i njihove ambicije i karijere, u konačnici za njihovu Demokraciju, njihovo Društvo i njihovu Državu predstavlja Andrej Plenković, već je bilo kasno. Svejedno, najgora vijest za AP: nije zbrisao, ujedno je i najbolja za Hrvatsku: ostaje ovdje – nema van!
P.S. Naravno da, kako bismo mentalno uopće preživjeli ovo stanje, svi moramo kreirati paralelne vlastite mikroSvjetove u kojima ima mjesta samo za nama posebno bliske i drage osobe… Ali znajte i ovo: Nema terase na gradskom korzu, ni hladnog piva s prijateljima, ni grila na vikendici na staroj Brani, nema ničega čime možete uteći od dugoročnih posljedica ovog o čemu ustrajno pišem. Hrvatima najdražu rečenicu izgovora za pasivnost: `A, tko je mogao znati da će se to u ovo izroditi`? – ne želim vam ni 2028., ni prije nje – ni nakon nje`. Nažalost, Najgore tek slijedi. I `prineseno vam je k znanju`!