PIŠE: Mladen KEVO
`Hrvati, bježite iz ove zemlje dok još možete…`. Budite pošteni pa sami sebi iskreno priznajte. Kad ste pročitali prvu rečenicu na koju ste državu pomislili? Na Hrvatsku? Pa, naravno da ste pomislili na Hrvatsku. Većina vas? Ne, nego svi?! E, pa u krivu ste. Naslov se ne odnosi na Lijepu našu. Nego na jednu drugu, prema mnogim mišljenjima najopasniju državu na Svijetu. Ovo je upozorenje Ministarstva vanjskih poslova, a odnosi se na Libanon. No, kad ste već pomislili na Hrvatsku – niste pogriješili!
Primjera je bezbroj, ali ih je jedan od prije tri dana sve zasjenio. Kako je s pedeset fotografija u ogromnoj fotoreportaži izvjestio Glasnik HDZ-a koji se sad zove Jutarnji List: `VELIKI SPEKTAKL Pogledajte ludu atmosferu na stadionu Gospin dolac zbog povratka Thompsona`. Na `veliki spektakl` osobno ga podržati stigli su selektor Crnokošuljaš Zlatko Dalić, te Ministri Crnokošuljaši Ivan Anušić, Šime Erlić, friško priučeni Ministar crnokošuljaš Marin Piletić, te doktor Crnokušuljaš – Vili direktna pogodba Beroš.
Kako javnost ne bi imala dvojbe da se Zlatko ponizni Dalić tu slučajno zatekao do njega je stajao nogometni `koordinator` ustašluka i crnokošuljaštva – predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić. Pisao sam već o tome da je mjesečna plaća Zlatka Dalića 125 tisuća eura. Ako mu sve dane u mjesecu računamo da `radi` – svaki dan uredno sjeda mu na račun 4 tisuće 165 eura. I svaki bi dan za tih 4.165 eura hrvatski selektor trebao nešto učiniti da Vatreni budu brži i uigraniji, da ne budu `usporeni film`…
Kao što su bili na nedavnom Euru. Prije tri dana Dalić došao je u Imotski dati podršku `Crncima Francetića Jure`. I za to je dobio 4.165 eura. Plus Dnevnice! Volim Hrvatsku!!! Tko je tako ne bi volio. Spomenik Tinu Ujeviću zaogrnut je u zastavu HOS-a, sa `Za Dom Spremni` te mu je nataknuta i kapa HOS-a. Tako je i veliki pjesnik skončao kao zamjenski Ustaški pukovnik. Ispred tako unakaženog spomenika postrojeni su golobradi mladići i djevojke, u crnim majicama s natpisima: `Kroz Imotski Kamioni žure`.
`Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara. Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure. U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila. Oj, Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu. Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani. Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća. Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju. Oj, Račane, jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te. Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića.`.
To su ti `stihovi`, da ne bi bilo dvojbe o natpisima na majicama Ustaške mladeži. Hektolitri mržnje i nesnošljivosti; najveći Ustaški koljač Maks Luburić kao mitska nacionalna figura, Francetićeva Crna Legija kao stožerni dio `pjesme`, klanje Srba i bacanje niz Neretvu kao vrhunac Domoljublja, Jebanje matere građanima njih više od milijun – koji su 3. siječnja 2000. kad je Hrvatska bila u bankrot stanju na Izborima promijenili vlast… Što je sve tu nadrobio, ako je i od Thompsona `ne bi pas s maslom pojeo`.
Ovaj, u zadnje 24 godine dokazani Recept za trovanje Hrvatske mržnjom ima četiri glavna aktera. Svatko odradi svoju rolu. Režiser je HDZ koji podgrijava tenzije i huška, te prema svojim dnevnopolitičkim potrebama potpaljuje ili prigušuje Ustašluk. Drugi je Kler koji sve potiho blagoslivlja, a kad stvari eskaliraju preko svake mjere o svemu blaženo šuti. Treći su razvojačeni hrvatski branitelji koji su Pretorijanska garda HDZ-a za sve ovakve stvari. Četvrti su ruralna desničarska odredišta u kojima se to uprizoruje.
`Zagreb je grad lezbijki i pedera`, slušao sam nedavno kako na spikerfon mom poznaniku govori jedan privatnik, koji i ugovaranje posla zlorabi za svoju političku blasfemiju. Zagreb je dakle out. Rijeka je `komunističko leglo`. Split s Puljkom je `bez veze`. Čak i Osijek. Varaždin s Baroknim večerima je dosadan grad; koga još zanima klasična glazba. Kakav Mocart i Šopen, kakvi Bolero i na Lijepom plavom Dunavu, kakva Oda Radosti. Mi smo Cesarićevi `Vagonaši` i zato `Rakije, rakije, rakije amo`… I `Žuje`, da je hladna!
A što je onda In? In su: Imocki, Vrgorac, Sinj i Knin, četiri provincijske duhovne kasabe s tri semafora ukupno, gdje su Gramatika i Tolerancija misaone imenice, gdje se krkaju janjetina i arambaše, gdje se podiže spomenik Mercedesu. Gdje je dres code Velikog Pjesnika Za Dom Spremni, gdje Voze crnce Francetića Jure. In su i Livno, Tomislavgrad, Široki Brijeg, Grude i Posušje s druge strane granice – čije Crnokošuljaške horde se slijevaju na ovakve `događaje` – tako da `Neka vide da nas ima`…
`U Imotskom smještaja nije bilo, pa sam morao ići u Hercegovinu, u Ljubuški… Tomislav i Filip su potegnuli iz Vrbovca kraj Zagreba kako bi prisustvovali spektaklu. Došli smo ovdje par dana ranije na more, ali ciljano zbog koncerta. Thompson nam je najdraži. Ova zadnja pjesma mu je top – rekli su Tomislav i Filip Slobodnoj Dalmaciji. Manuela i Matea su došle iz Graza u Austriji, a rodom su iz Posavine. Nismo uspjele nabaviti karte za njegov solo koncert, ali očekujemo i večeras da će pjevati – rekle su.`.
`Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.` Najpoznatija je to pjesma Tina Ujevića, iz pjesničke zbirke Rukovet – objavljene prije 74 godine. Ta Rukovet spaljena je na lomači šovinističkog primitivizma u ustaškom izričaju. Prije tri večeri Pjesnik je umro po drugi put. Ali, ne `od Ljepote`, već od Sramote. I Tin je mobiliziran u Crnu legiju u Imotskom…
Inače, znate li koja je razlika između Ladislava Napuljskog i Ante Pavelića? Za prilike Srednjeg vijeka Ladislav Napuljski bio je ozbiljan poslovni čovjek. Inicijalno, Dalmaciju ponudio je Veneciji za 300.000 dukata, no ona je to odbila, čekajući nižu ponudu. Pregovori su trajali od zime 1408. do 9. srpnja 1409. godine. Venecija je na kraju pristala na 100.000 dukata. Ante Pavelić Dalmaciju je Musoliniju poklonio. Hrvatsku Dalmaciju – Talijan Italiji prodaje – a Hrvat je Italiji daje `džaba`??? Kroz Imocki kamioni žure…
Bit je ovo!!! U Dva mandata AP-a RH isporučena je Briselu, Stranom kapitalu i Stranim centrima moći! U ovom Trećem mandatu Hrvatsku će preplaviti 300-400 tisuća stranih radnika. Prema podacima Eurostata 72% Mladih iz RH ići će van. Vlada na to nema nikakav odgovor. Ljudi poput AP-a ili Božinovića ili Grlić Radmana: njih ili `boli k….` ili su tom jednostavno mentalno nedorasli. Nakon džamija u Zagrebu, Rijeci i Sisku kao civilizacijskih tekovina – čekaju nas džamije u Osijeku, Vinkovcima, Privlaci…
Jer će to uskoro biti legitiman zahtjev 200 tisuća stranih radnika s Bliskog istoka i iz Azije. Klub zastupnika Manjina pojačan s pet zastupnika Nepala i tri Ostalih nije ni daleka budućnost, ni paranoja… Stvari su Dramatične. Najpogubnije je što je te – za RH tektonske demografske poremećaje i strukturne političke lomove – AP učinio ‘nevidljivim’… Ono, TO NIJE TEMA! Toga u medijima nema, od javnosti to se PLANSKI SKRIVA. Zato: ‘U Imockom kamioni žure’ – s ministrima kao Vladinom političkom potporom Ustašluku…
Kuhani kukuruz po 7 eura. Metar? Ne. Vreća? Ne. Veškorpa? Ne. Klip? Bingo. Da. Jedan klip kuhanog kukuruza po 7 eura. Deri samo… Ali preskupo je! Ma DERI SAMO, to je samo percepcija! Umirovljenici žive na Akciji. To je percepcija. Od prosječne plaće ne da se živjeti. To je percepcija. Cijene divljaju. To je percepcija. `Turisti rijetko pohode restorane, samo pizza ili bolonjeze… To je percepcija…`, piše novinarka Goranka Jureško. Kroz Imocki kamioni žure. I to je percepcija. Popušili smo. E, To nije percepcija!
Ovako stojimo: 937 Hrvata ima štednju veću od milijun eura svaki; 61 tisuća ih ima prosječnu štednju od 226 tisuća eura svaki; 80 posto vlasnika računa ima manje od 10.000 eura i drže tek 1,8% ukupne štednje, 204 tisuće hrvatskih građana je blokirano – 18 tisuća 627 eura prosječna je blokada svakog od njih. Hrvatska je RAŠČETVORENA: Tisuću milijunaša ju je zajašilo, 61 tisuća su Srednji sloj, dva milijuna Preživljava, a 204 tisuće građana Stenje u dužničkom ropstvu. Od: `Zovi samo Zovi`, do – Deri samo Deri!
U HDZ-ovoj Hrvatskoj srušene su sve norme i parametri svih vrijednosti. Petsto tisuća eura Thompson je od Sanadera `dobio da ne pjeva`. Vučićeva Srbija npr. Zlatnu olimpijsku medalju vrednuje s 200 tisuća eura. Naša braća Sinković, od kojih je jedan i na dan vjenčanja obavio jutarnji trening – dobit će po 40 tisuća? Tabadžije iz Carpe Diema na Hvaru ostvare toliko prometa u tri dana. Tri dana kao četiri godine, kao 1.500 dana vojničkih treninga i odricanja. Je li vam neugodno? Meni nije. SRAMOTA ME!!!
P.S. U Travnju 1945. Antifašističke sile jurišaju na srce Trećeg Reicha – na sam Berlin, kojega s puščicama brane dječaci od 12-14 godina… Ministar propagande Goebbels na radiju govori: `Nijemci ne bojte se, ovo je genijalni firerov plan neprijatelja uvući duboko u naš teritorij i munjevitim blitz krigom poraziti!`… Dva tjedna kasnije Njemačka kapitulira. To je MOĆ ŠOVINISTIČKE PROPAGANDE! Light verziji te propagande upravo svjedočimo u Hrvatskoj. Iz Rankovićeve vile na Kvarneru ulogu ministra propagande preuzeo je osobno premijer. U kolovozu 2024. Ustaški dernek za 20 tisuća pristaša u Imockom (za potrebe Predsjedničkih izbora) HDZ-ova je lokalna verzija mitinga u Nürnbergu… A Policija? Rade `izvide` za Alku, tko bi sve stigao…