PIŠE: Ante JUKIĆ
Protivnik sam rada nedjeljom. Čak i kad bih na stranu stavio religijske razloge, opet bih bio protiv, jer smatram da bismo kao zajednica trebali imati taj jedan dan kad ćemo se maknuti od posla. Barem oni koji to mogu. Neke djelatnosti i službe, naravno, i nedjeljom moraju biti na raspolaganju, neki, pak, žive od ‘prometa’ vikendom, no to su posebni slučajevi i oni nisu predmet ovog mog razmišljanja.
Ovo se prije svega tiče trgovina (i pekara). Moj zadnji tjedni odlazak u trgovinu je petkom, subotom idem iznimno, a nedjeljom nikad. I stvarno bih volio da se sve što nije nužno zatvori već u subotu popodne. Ništa se senzacionalno ne bi time dogodilo, nitko zbog toga ne bi patio, a dobili bismo mnogo. Besmisleni su ovi argumenti o ‘prometu’ koji se nedjeljom ostvaruje. Da se nedjeljom ne radi, sve to prelilo bi se na ostale dane, pa to je valjda jasno. Ako nešto moraš kupiti, učinit ćeš to neki drugi dan, gdje je zapisano da to baš mora biti nedjelja?
No, kao što sam protiv rada nedjeljom, tako sam generalno i protiv zabrana, jer smatram da one donose više štete nego koristi. Najsretniji bih bio kad bismo mi sami, a pritom prvenstveno mislim na katolike, svojim apstiniranjem od odlaska ‘zatvorili’ sve te puste trgovine koje nedjeljom bespotrebno rade. Taj ‘zakon’ bio’ bi jači od svih zabrana. Ali, kako smo mi Hrvati većinom katolici samo ‘na papiru’, onda se ovo pitanje nekako mora regulirati zakonom.
Aktualni zakon je, smatram, potpuno promašen. Možda i namjere zakonodavca jesu dobre, ali sve ove iznimke i posebni slučajevi samo stvaraju dodatni kaos i neke stavljaju u povoljniji položaj. A to nikad nije dobro. Vlast se, očito, želi svidjeti svima, ne želi se zamjeriti nikome. Treba voditi računa o vjernicima i njihovom svjetonazoru, ali ne smije se naljutiti ni one koji to nisu. Pa se onda opet treba malo dodvoriti Crkvi, ali ne previše, kako sekularističke udruge ne bi dignule preveliku buku. U fokusu mora biti ‘mali’ čovjek, ali ni krupni kapital i interesi ne smiju ostati po strani. Uglavnom, svi bi trebali biti zadovoljni. Još jednom ponavljam, ovaj zakon po kojem se kao nedjeljom ne radi, ali ima toliko iznimaka i rupa da se to više ni ne može zvati zakonom, nema smisla.
Po meni, rješenje je vrlo jednostavno. Ne treba zabranjivati rad nedjeljom, ali poslodavac mora ostaviti mogućnost izbora pojedinom zaposleniku. Bio bi to kao nekakav priziv savjesti u medicini. Pa tko ne želi raditi nedjeljom, ne mora, a tko želi, neka radi. I neka za to bude adekvatno plaćen, kako se već prekovremeni rad plaća. I to je u principu to. Zašto nekome tko želi nedjeljom raditi, to ne omogućiti?
Svaka dnevno-politička tema može se gledati s više aspekata. U ovoj priči o neradnoj nedjelji meni su ‘najzanimljiviji’ oni koji direktno sa Svete Mise hrle u trgovine, guraju kolica i u njih bacaju brašno, šećer, WC papir i sve one stvari koje se mogu kupiti bilo koji drugi dan. I oni kojima više ni kruh od subote nije dobar, a toliko su postali komforni i lijeni da im je teško napraviti domaći, pa onda trk u pekaru na povratku iz crkve. Koliko god onaj gospodin s oltara, kojeg su maloprije slušali, i onaj Gospodin u čije ime je onaj prvi gospodin govorio, naglašavali uzvišenost i svetost nedjelje.
Isto tako, ‘zanimljivi’ su mi i oni koji ismijavaju vjernike i njihov odlazak u crkvu, silno se zalažu za prava žena, a onda cijele nedjelje provode kao zombiji lutajući trgovačkim centrima, gdje ih služe baš te žene kojih su im puna usta. U svakom slučaju, licemjerja koliko god hoćeš, ali to nije tema ovog teksta.
Ovdje sam se prije svega želio pozabaviti zakonskom regulativom i rješenjem kojeg smatram najboljim kad se o (ne)radnoj nedjelji govori. Ukratko, nikakva zabrana, nego svakome po volji. Tko želi raditi, neka radi. Tko želi kupovati, neka kupuje. Tako ćemo možda dobiti i jasniju sliku o tome kakvo smo mi zaista društvo i koje su naše stvarne vrijednosti. Jesu li to one kojima se većinski deklarativno dičimo ili ipak imamo neke druge? Je li naš Bog onaj kojeg riječima ispovijedamo, ili imamo neke druge bogove kojima se klanjamo?
NAPOMENA: Ovaj tekst nije pisan nedjeljom.