PIŠE: Ante JUKIĆ
Budimo iskreni, nitko od nas ne ide rado zubaru. Čak i ako ne postoji strah, uvijek ima ta nekakva nelagoda, nervoza, zbog koje bi u tom trenutku radije bio na bilo kojem drugom mjestu. Dopuštam, naravno, da postoji oni koji potpuno bezbrižno i s osmijehom hitaju k njima, no smatram kako ti ljudi imaju većih problema od zubi. Takvi bi trebali potražiti nekog drugog doktora.
Zubari su ono što inače volimo zvati ‘nužnim zlom’. Ono što bi bilo najbolje zaobilaziti cijelog života, koliko god je to moguće. Ipak, treba biti pošten i reći kako je danas to puno bezbolnije i manje stresno, nego što je nekad bilo, ma što dežurni ‘nostalgičari’ mislili o tome. Generalno se manje čeka, interijer je ugodniji, a i zubarska je tehnologija ostvarila ogroman napredak, Kad se samo sjetim koliko sam kao dijete drhtao kad se zločinac u bijelom uhvati brusilice. Onu s vodom još se nekako dalo preživjeti, ali onu ‘suhu”’… Pa kad ti njome kao kompresorom počne skakati po ustima. Ufff, i sad me zebnja hvata…
No, kao što sam već rekao, sve to danas nekako manje boli i lakše se podnosi. Zna se tu ti tamo zalomiti koja bolna epizoda, ali uglavnom je sve u granicama (novo)normalnoga. Tako da, palac gore za zubare. Toliko, zapravo, cijenim i poštujem njihov rad, da mi je zaista teško uputiti im bilo kakvu kritiku. Ipak, ako već moram, mogao bih pronaći dvije-tri sitnice, skoro pa zanemarive. Ali stvarno teška srca.
Dakle, zubari i zubarice… Oni vaši savjeti o tome koliko često i kako treba prati zube, koju pastu koristiti, koja jela izbjegavati… Čemu to? Da smo mi toliko pedantni i opsjednuti zubima, da ne jedemo slatko, slano, kiselo i gorko (ima li što drugo uopće?), da redovito dolazimo na kontrole, pa što bi vi radili i od čega bi (vrlo dobro) živjeli? Nemojte se praviti fini, k’o majstori u autoservisu koji stalno dijele savjete i upute o brizi za limenog ljubimca. To vam je posao, naša nebriga za zube vaš je interes, čemu gluma?
Nadalje, mnogi zubari vole objašnjavati pacijentima što rade po njihovim ustima, i to uglavnom stručnom terminologijom. Mislim da govorim u ime većeg dijela populacije kad kažem kako nas pretjerano ne zanima što ćete i na koji način napraviti na našoj ‘petici’. Mi uglavnom želimo da to napravite što brže i bezbolnije, da se što prije pokupimo iz vaše ordinacije i pođemo na neko ugodnije mjesto. To je sva mudrost. Ali, očito svi stručnjaci i majstori svog zanata imaju potrebu malo se pohvaliti i podičiti svojim sposobnostima, pa tako i zubari. Kao što imaju potrebu ‘okrznuti’ se o svog prethodnika, uz ono nezaobilazno pitanje: „Tko vam je ovo radio?“ i jasan iskaz nezadovoljstva tim poslom. Pustite sad to, ti ‘majstori’ su dio prošlosti. Zato smo i došli kod vas vrhunskih stručnjaka koji će sve to ispraviti.
Ali, ‘ajde, ove savjete i pametovanja o brizi za zube još se može podnijeti. Ni ova obrazlaganja o tome što se trenutno odvija u našim ustima i kolutanje očima na spomen prethodnika nisu smak svijeta, ali neprestano ispitivanje pacijenta i očekivanje odgovora dok su mu usta puna vate, cjevčica i čega sve ne je baš van svake pameti. Što tu čovjek može reći, osim ispuštati nekakve neartikulirane zvukove? Najgore mi je kad me zubar pita: „Je l’ boli?“, ti bi nekako želio odgovorio: „Da boli, i to jako“, ali jednostavno ne možeš od silne količine stvari u ustima.. I onda on zaključi: „Aha, dobro, ne boli“, i nastavi dalje. Ma užas.
Sad će opet ispasti kako ja stalno nekoga kritiziram ili omalovažavam, a to mi je stvarno nije namjera. Zadnje što bih htio je uzeti zubare ‘na zub’. Kao što sam već napomenuo, poštujem zubare i sav napredak koji je ta grana medicine napravila u posljednje vrijeme po pitanju boli i općenito osjećaja ugodnosti za pacijenta, ovo su tek neke sitnice na kojima bi mogli poraditi. Sitnice koje ih dijele od potpunog savršenstva.
E, da, još nešto, dragi naši zubari, skoro sam to zaboravio. Znam da vas se kosa na glavi diže kad vas netko nazove zubarima, znam da ste vi zapravo doktori dentalne medicine, ali morate malo i vi nas pacijente shvatiti. I naša zanimanja ljudi svakako nazivaju, pa ne pravimo dramu od toga. Nemojte biti toliko tašti. Uostalom, to je stvar praktičnosti, lakše je reći ‘zubar’, nego ‘doktor dentalne medicine’. Nema tu nikakve zle namjere. Možda tek malo podbadanja i revanširanja za sve jade i boli koje ste vi nama u životu prouzročili. Kako se ono kaže – ‘oko za oko, zub za zub’.