PROLOG:
jednog prohladnog, jesenskog popodneva ’86., koje ničim nije obećavalo povijest, trener pionira Josip Jezidžić me, pred svim suigračima, ispratio s pomoćnog terena vinkovačkog Dinama valjda najbolnijom rečenicom koju mali nogometaš može čuti — osim, možda, one: „Umrla ti je mama“:
„ Grigiću, ima još SPORTOVA!“
Dakle, ne kao danas kad će ti trener, objašnjavajući da moraš potražiti novu sredinu, utješno reći „Ima još klubova…“, nego „Ima još SPORTOVA!“
Proteklih dana sam – što uživo, što telefonski – dobivao prilično apokaliptične najave glede događanja u omladinskoj školi Cibe, tipa „ukidaju se B selekcije“, „raskid ugovora će dobiti 150 dječaka“, „gubimo 60.000 eura od članarina na godišnjoj razini“ i slično, pa mi nije preostalo ništa drugo nego poslati mail klubu ne bi li dobio neke odgovore.
Upit sam adresirao na predsjednika Crnaića i voditelja Škole nogometa Buhača, odgovorio je ovaj potonji, a odgovor objavljujem u originalnoj verziji (crvena slova sam ja izabrao):
„Smanjili smo broj djece u školi nogometa. Ne želimo više ići u širinu nego ostaviti u selekcijama nadareniju djecu.
Tražiti dodatnu selekciju kroz našu županiju i širu regiju. Da bi to postigli moramo napraviti bolju infrastrukturu, osposobiti sobe za djecu, još jedan teren za trening kao i promijeniti rasvjetu na prvom pomoćnom terenu. Svaka selekcija od od ove natjecateljske sezone ima svog trenera, više nemamo trenere koji će voditi dvije selekcije. Doveli smo prof. Šebalja koji pomaže oko fizičke pripreme sa starijim selekcijama kao i prof. Darija Sebeledia koji će raditi sa pred takmičarima i pomagati mlađim selekcijama oko obuke takmičara kao i rad na motoričkim sposobnostima pionira. Pripremamo se za nastavu u jednoj smjeni koja bi trebala biti iduće godine.
Treneri po selekcijama:
Juniori: Siniša Sesar 20 igrača,
Kadeti 1: Petar Tomić 25 igrača,
Kadeti 2: Frane Vitaić 25 igrača,
Stariji pioniri: Prof.Marko Jureta 25 igrača,
Stariji pioniri: 2 Ivan Jurković 30 igrača,
Mlađi pioniri: Tomislav Pavličić 18 igrača,
Mlađi pioniri 2: Goran Meštrović 18 igrača,
Početnici U11: Robert Jelinić 20 igrača,
Početnici U10: Ivan Ratkić 20 igrača,
Početnici U9: Fran Japunđić 20 igrača,
Predtakmičari: Prof Dario Sebeledi oko
30 igrača 2019-2020 i mlađi.
Trener vratara prof. Franko Čučković
Trener za fizičku pripremu: prof. Dominik Šebalj.
Broj igrača se stalno mijenja jer stalno se provodi selekcija odlaska kao i dolaska igača.
Za sve informacije oko škole nogometa uvijek sam dostupan Bruno Buhač
Pristojno sam zahvalio treneru Bruni na brzom i detaljnom odgovoru i, pročitavši ga (odgovor, ne trenera!), shvatih da su osjećaji pomiješani;
1% sam bio ljut što se nije dogodilo ništa dramatično pa nemam materijala za tekst, a 99 % sretan što su se čaršijske priče pokazale netočnima i što brdo klinaca i dalje trenira u klubu.
Ipak, poistovjetivši se sa sudbinom onih pedesetak momaka koji su ipak morali „doći po papire“ i napustiti klub, zanimalo me zbog čega je to tako.
Zatvorena Škola nogometa
Objašnjenja koja sam dobio „onako usput“, prilično su zanimljiva:
„ Nemoguće je kvalitetno raditi s tolikim brojem djece, jednostavno nemamo dovoljno trenera!“
„Kada B ili C selekcija Cibalije odigra utakmicu protiv nečije A selekcije i izgubi recimo 7:1, protivnici likuju i hvale se da su „razbili Cibaliju“ i to ruši ugled kluba“.
„Postojeći kapaciteti terena ne mogu primiti toliko djece.“
„Neki momci treniraju čitavu godinu, a da ne odigraju niti jednu utakmicu. Za njih je bolje da nađu klub u kojem će igrati.“
„Ogroman pritisak roditelja „zašto moj mali ne igra“ je postao neizdrživ, ovako će se barem malo smanjiti…“.
Ima smisla, ali ostavljam vam da sami procijenite opravdanost ovih razloga.
I dok mogu shvatiti da dječaci od 15 ili 16 godina budu proglašeni prekobrojnima (siguran sam da u tim godinama to shvaćaju i oni), teško će i najrječitiji roditelj objasniti svom sedmogodišnjaku ili osmogodišnjaku da ne može trenirati u klubu za koji navijaju on, tata i dida, dok njegovi prijatelji iz razreda, eto, mogu.
Upravo zbog toga u bliskoj budućnosti priželjkujem Otvorenu školu nogometa koju prakticiraju Dinamo, Hajduk, Osijek, Vukovar i mnogi drugi klubovi gdje mogu trenirati SVI klinci do 12 godina koji to požele i onda se iz te baze biraju najperspektivniji i najtalentiraniji.
Ili kako je NK Rijeka to sjajno objasnila:
„Na Rujevici se provodi koncept gdje sva djeca do 12 godina, bez obzira na trenutnu razinu vještine, mogu postati dio kluba. Nema straha od izbacivanja zbog rezultata, a naglasak je na pripadnosti timu i zabavi.“
To mi izgleda odlično jer iako ih u životu čeka milijun razočaranja, od odbijanja simpatije iz 7.C, saznanja da njihov tata ipak nije najjači na svijetu i da Djed Mraz možda (ali samo možda!) ne postoji, neka razočaranja mogu pričekati odrasliju dob.
Dok Ciba to ne napravi ta djeca će, kao i mnogi Grigići prije njih, potražiti novi klub gdje će, nadam se, biti sretni i zadovoljni… I igrati utakmice!
EPILOG:
Ako ćemo ovaj potez i gledati kao korak naprijed, još je ogroman posao pred Školom nogometa koja vapi za dubinskim, a ne samo kozmetičkim promjenama.
Svi se zaklinjemo u omladinski pogon smatrajući da je on temelj jakog i kvalitetnog kluba pa stidljivo pozdravljam ovu mini-reformu sa željom da već kroz par godina (stvaranje igrača je dugotrajan proces) odgojimo neke nove Belje, Bošnjake i Puljiće.
I da u međuvremenu stvorimo uvjete da osim za „nadareniju djecu“ Ciba bude klub i za „obične“ klince ili , kao što i kratica „HNK“ kaže:
Hrvatski narodni klub Cibalia.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.