✍️ Ante JUKIĆ
Svakakvih smo se usporedbi i paralela naslušali posljednjih dana. Neke stvarno drže vodu, no ima i onih koje su promašile ‘ceo fudbal’. Aktualnu hrvatsku vlast s premijerom na čelu može se ne voljeti zbog tisuću razloga, može joj se puno toga prišiti, ali izjednačiti je s režimom netom svrgnutoga Aleksandra Vučića, izjednačiti općenito srbijansku i hrvatsku političku zbilju, može samo netko jako zloban. Ili isto toliko, recimo to ovako, ograničenih sposobnosti poimanja stvarnosti.
Zlobnima nema potrebe govoriti, oni to ionako znaju, a pitanje je koliko smisla ima i ovim drugima. Ako pokraj svih dostupnih informacija i poznatih činjenica i sami nisu shvatili, teško će ih netko uvjeriti. Ipak, evo nekoliko bitnih razlika između Srbije i Hrvatske, između naše i njihove dojučerašnje vlasti, između Vučića i Plenkovića.
Možemo početi s onom tradicionalnom podjelom na ‘lijevo’ i ‘desno’. Već pomalo besmislenom, ali može poslužiti za potrebe teksta. U Hrvatskoj je dobar dio lijevog spektra izrazito anacionalno obojen, često i s prijezirom i mržnjom prema matičnoj državi. Iza njihovog nezadovoljstva prema aktualnoj vlasti može se iščitati ogorčenje činjenicom što uopće ovdje žive. Oni ne bi samo mijenjali vlast, oni bi mijenjali državu. S druge strane, u Srbiji, takvih grupacija nema, ili su barem znatno manje zastupljene. Tamo je i ljevica nacionalna. Tamo, kad je u pitanju Hrvatska, svi manje-više isto misle, a kod nas još uvijek ima dosta oni koji sanjaju Beograd i Jugoslaviju. Neki pojedinci koji se kod njih smatraju ljevičarima, ovdje bi zbog svojih stavova bili proglašeni desničarima, to dovoljno govori.
Možemo malo i o medijima. Vučić je izgradio mrežu koja je u potpunosti bila u njegovoj službi, u kojima se nije smjelo ni zucnuti nešto što bi narušilo savršenu sliku koju je o sebi gradio. Bio je to praktički kult ličnosti, u maniri najvećih diktatora. A što imamo kod nas? Da, imamo medije i novinare koji su u službi vlasti, ali imamo i hrpu onih koji rešetaju i pljuju, kako vlast i premijera, tako i sve što se može smatrati hrvatskim i tradicionalnim. I što se kome dogodilo, kome je pala dlaka s glave? Uglavnom nikome.
U Hrvatskoj možeš pljuvati po svemu, možeš koračati, možeš prosvjedovati, i ništa ti se neće dogoditi. Štoviše, ima slučajeva kad će tvoj antidržavni aktivizam biti nagrađen sredstvima iz državnog proračuna!? Pokušavam zamisliti Vučića kako financira one koji ga blate i nikako mi ne ide. Isto tako, pokušavam zamisliti kako naša vlast zabranjuje prosvjede, kako ih palicama i batinama dovodi u red, i ni to mi nikako ne ide. Što će reći kako smo po pitanju sloboda dva različita svijeta, koliko god nas neki pokušali izjednačiti.
Uostalom, ne moramo ići previše u širinu kako bi uvidjeli da razlike itekako postoje, jedna izjava nakon tamošnjih izbora posebno je znakovita. Kaže jedan od čelnika te famozne Studentske liste, navodno čak i kandidat za premijera, kako se „s Hrvatima nikad nećemo moći složiti oko događaja iz 90-ih“. To, dakle, misli čovjek koji je, kao, sušta suprotnost Vučiću, i takvu ekipu ova naša ekstremna ljevica gleda s oduševljenjem. Apsurdno, ali kad malo bolje razmisliš, i nije toliko čudno. I za mnoge naše naprednjake je Domovinski rat događaj iz 90-ih, pa kako onda ne bi bili oduševljeni ovakvim stavovima s druge strane granice?
A kad govorimo o Domovinskom ratu, dolazimo i do najveće razlike između Aleksandra Vučića i Andreja Plenkovića. Jedan je kao agresor ratovao u drugoj državi, drugi nije. I da nema niti jedne druge razlike, samo ova bila bi dovoljna.
Kažem, možeš ove naše ne voljeti zbog sto razloga, to je sasvim legitimno, ali neki ljudi stvarno bi trebali povući jezik prije nego počnu sa suludim usporedbama.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.