PIŠE: Mladen KEVO
Ovih je dana jedan slavonski dječak u Nuštru gnjevno `poderao` svoj crtež od prije četiri godine. Bio je to onaj crtež koji bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, na početku Pandemije Covida 19, prikazuje kao superheroja, što su servilno prenijeli svi Vladini mediji. Dok se igrao na kompjutoru s igricama za djecu dječak je čuo na TV što se dogodilo te je neutješno poletio prema svom ocu koji je nešto radio na dvorištu, uzviknuvši iz sveg glasa: `Ali, tata, Vili uopće nije Supermen, on je Lopina, eno kako ga vode u lisicama!?`.
Za to vrijeme djevojčica Mila bila je na Interliberu. Kako bi prikrili milenijsku sramotu što se zbiva s radarima njezinog oca Andreja, koji ima više u aferama smijenjenih i uhićenih ministara nego što Krležina Sabrana djela imaju svezaka, PR-ovci su mu savjetovali: `Povedi dijete, neće se novinari usuditi pred malom djevojčicom – pitati te za Malog`. I poslušao ih, jer nema tog praga besramnosti na koji on nije spreman u cilju zaštite vlastite guzice. I u Nuštru, i u Zagrebu radilo se o besramnoj zloupotrebi djece u politici!
Inače, `sposobnost` Slavonaca da baš oni javno pokrivaju i podupiru i najsramotnije političke epizode i lopovluke Hadezea je, ono, `nenadjebiva`. Kad god se takve dogode: kad u Zagrebu ili Dalmaciji lokalni čelnici se zaključavaju i ne javljaju nikom, od straha da im netko iz Vlade ne bi došao u posjet, tu su onda Vinkovci, Otok, Andrijaševci, itd., čiji se odličnici sami javljaju Banskim dvorima s pozivom; ma, kod nas dođite, nemamo mi nikakvih problema sa sramom, a to je ipak prigoda da i nas malo snime u kadru`.
Čega se i kojih se pristojni stide, njih ovdje pozivaju za najdraže goste i njima se u Slavoniji diče. Ali, nije ovo priča o Slavoniji. Ovo je priča o Malom, o El Padroneu. I o Don Plenkovićoneu. Ovo je priča o dvije `firme` čije je sjedište na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Uprava im je u zgradama koje su točno jedna uz drugu. I prema svojoj `osnovnoj djelatnosti` one su sijamski blizanci. Prvu vodi Don Plenkovićone. Drugu El Padrone. Šef prve se razmeće, hvalisa i non stop nešto javno melje. Šef druge šuti i radi!
Firma od gospodina El Padronea vrhunski je organizirana. Točno se zna što tko radi. On prati i nadzire sve; nagrađuje i kažnjava, izdaje naloge što, gdje, kako i s kim (i koga) treba `odraditi`. Drugi slušaju i izvršavaju. Kad negdje netko pruža otpor, onda `dobije ponudu koju ne može odbiti`. Njegova firma legalno u Austriji kupuje medicinske uređaje po 130 tisuća eura. I legalno ih prodaje u Hrvatskoj po 465 tisuća eura. Što je tu `nelegalno`? S njihove strane gotovo ništa. Kriminal ne stanuje kod prodavača.
Kriminal je kod kupaca. Tko su kupci? Kupci su susjedi: firma Don Plenkovićonea. Oni, za 25 tisuća eura provizije po svakom uređaju, kupuju ih po tri i po puta većoj cijeni od nabavne?! Jednostavnije im je, naime, od susjeda, jer susjed nije bilo tko, najvažnije ti je dobro se slagati sa susjedom, oni radije od susjeda kupe po 465 tisuća eura, nego e-mailom puste narudžbu u Austriju, da im isto dostave po 130 tisuća eura. Gnjavaža je to pisati mail pa čekati dostavu. Ovako je brže i lakše: javiš se susjedu i on sve riješi.
Ali, kako je veliki Don Plenkovićone zauzet bezbrojnim poslovima, od kojih mu onaj najvažniji, a to je kako zbrisati iz Zagreba i iz Hrvatske te se uhljebiti i od istraga osigurati na nekom visokoplaćenom mjestu u Briselu – uzima glavninu vremena, on se onda po naravi stvari ne stigne baviti dnevnom operativom nabave ovakvih uređaja, ni dodjelama poslova koje njegova firma u ime države dodjeljuje svima (ali ne svakome nego `svima-samo svojima`) na teritoriju cijele države – onda je imenovao svoje Male!
Više od 30 tih Malih već je smijenjeno, palo, odperjalo, odlepršalo. Svi se oni dijele u tri grupe: one koji već imaju podignute Optužnice, one kojima se one upravo pišu i one kojima tek trebaju biti sastavljene. I s tim Malima stvar je do sada funkcionirala besprijekorno. Padne Mali Mate staviš Malog Peru, padne i Mali Pero zamijeniš ga Malim Jurom. Kao Lanac dobrote! Samo što se ovdje radi o Lancu lopovluka. No sad, s ovim zadnjim palim, Malim Vilijem (bivšim superherojem) stvar se baš iskomplicirala.
Problem s ovim Malim je sljedeći. Njega Mali, što bi bilo prirodno, ne zove njegov šef Don Plenkovićone. Njega Mali zove susjed El Padrone. Čak i njegovi operativci, čak i jedan srpski delija angažiran u ovim poslovima zove ga – Mali. Dakle, ljudi kojima on omogućava da na svakoj isporuci zarade triput više nego je nabavna cijena, umjesto respekta i zahvalnosti jer im je omogućio toliko unosan deal, zovu ga Mali?! Koga uopće tako zoveš? Onog, kog šalješ po šibice. Kad ministra zoveš Mali on je za otići po šibice.
Kao u onim Top Shop prodajama: `Ali, to još nije sve`! Sve Ovo razotkrio je Ured Evropskog tužitelja u RH. Što je EPPO? EPPO je ono što su bili DORH i USKOK kad su procesuirali Sanadera. Dakle visokoprofesionalna, visoko obučena institucija – za borbu protiv organiziranog kriminala najviše državne i političke razine. Pa što radi naš DORH sada? Naš DORH upravo je Uredu evropskog istražitelja KIDNAPIRAO istragu nad Malim?!!!!! Ali, pa kako to, zašto to čini? Pa zato. Jer je sad i na čelu DORH-a – Mali!
Ali ni to još nije sve. Naime, El Padroneu nije jedini posao nabava medicinskih uređaja i plasman uz zaradu od 350 % po svakoj isporuci. Ima on i niz drugih poslova u kojima posluje s hrpom drugih Malih. Jedino što im je zajedničko je to što su svi oni djelatnici firme Don Plenkovićonea na ministarskoj, županijskoj, gradskoj ili općinskoj razini. Hebeš mu mater, kad se s tolikim brojem Malih posluje, za nekog negdje nešto mora i procuriti i negdje netko mora i pasti. A, da nije tog EPPO-a ništa ne bi bilo…
Ali ni to još nije sve! El Padrone nije jedini u Hrvatskoj koji se bavi ovim poslovima. Ima ih još desetak približnog kalibra. I još stotinjak nešto nižeg koji posluju na nižim razinama. Hoteli i Disco klubovi na Jadranu, Izgradnja stanova i Koncesije na plaže, Zakupi i Izdavanja poslovnih prostora. I najvažnije: Zaštita. Jer ako nemaš `zaštitu` – teško možeš računati i da ćeš opstati a kamoli biti uspješan. Ponekad poneki lokalni bar izgori, ponekad poneki luksuzni džip terenac ode u zrak. Ali Bože moj, posao cvjeta.
Svi su oni upućeni na firmu Don Plenkovićonea. Svi s njom svakodnevno surađuju. Njegovi `zaštitari` dostavljaju im informacije iz istraga protiv njih na stikovima, jave im pravovremeno kad se hitno trebaju skloniti van na neko vrijeme, dok se malo prašina ne slegne. Sve ima svoju cijenu. I Svi imaju svoj dio. Samo `šuti i radi`. A, ako te uhvate, onda `NIŠTA dalje ne radi – nego – SAMO ŠUTI`. Modus operandi je provjeren i razrađen do savršenstva: striktno ga se pridržavaj, poštuj hijerarhiju i `muči`. I poživjet ćeš!
Pa dobro reći ćete. Ima toga svugdje u svijetu. Ono, `rubno je` ali događa se. Preživjet ćemo. Imamo mi fino našu Državu, imamo mi naše Institucije, imamo mi našu Vladu. E, pa `ovo nećete preživjeti`. Jer vašu Državu više nemate. Vaše Institucije više nemate. Niti, Vašu Vladu više nemate. Možete ostati zadrto zaguljeno nepopustljivi, te nastaviti još jedno vrijeme za to glasati, ali to za što i za kog glasate više — nije vaše. To su preuzeli susjedi. Don Plenkovićone glumi gazdu. EL Padronei stvarne su gazde države.
Znam: premda sam vam slične stvari o nekim drugim zbivanjima napisao pedesetak puta do sada i svaki put ste zadrto mislili `pretjeruje, e pa ovo neće biti istina` i premda je svaki put tako ispalo – ovog puta još ste odlučniji u vašoj nevjerici, utemeljenoj na iskustvu tridesetgodišnjeg žuljanja trosjeda s daljinskim ruci; ovog ste puta više no ikad do sada uvjereni kako `ovo bi ipak bilo previše da je ovako, izmišlja ili lažno dramatizira`. NE! Ne, drage moje i dragi moji: padom Malog Vilija pali ste i Vi.
PALA Vam je vaša država. Pao je kompletan institucionalni ustroj Hrvatske. Pala vam je perspektiva zadržavanja na vašim dosadašnjim jorgan pričuvnim položajima: `ne zanima me, ne čujem, ne vidim i baš ću za inat nastavit po starom`. Vrijeme inata iscurilo je. Državu ste upravo protrajbali pasivnim promatranjem kako ju predatori svih vrsta već više od 30 godina glođu i žderu, kako joj krv piju i njezine dijelove poput ljudskih organa ilegalno uokolo rasprodaju. Mali je `točka s koje više nema povratka`.
U kriminalizaciji svake države postoje dvije faze: Prva i Zadnja. Prva je kad država koketirajući s kriminalom i nastojeći ga instrumentalizirati za svoje dnevnopolitičke potrebe, tipa da `Delije u nedjelju prebiju Grobare jer ovi uzvikuju parole protiv Vučića` – to je faza kad Država ima svoju Mafiju. Druga ili Zadnja faza svake države je kad Mafija ima svoju Državu. Hrvatska je upravo napustila prvu i zakoračila u drugu fazu. Kako Druga nebi bila i Zadnja – neizvodivo je čekanje Izbora 2028. Rasplet će biti ranije!