PIŠE: Ante JUKIĆ
Gledao u nedjelju ono natjecanje iz Sinja. Moram priznati, svidjelo mi se, zanimljivo je. Što god nudi nekakvu borbu, poraz i pobjedu, drži me prikovanim za ekran. Istinski sam uživao, jedino mi dvije stvari nisu bile baš najjasnije.
Svi hvale te koji pogode u sridu. U redu, slažem se, da bih riječi rekao. Palac gore i od mene imaju, ali malo se previše značaja daje tome. Ne živi se od stare slave, treba se iznova dokazivati. I zato ja više cijenim one koji su pogađali u nedjelju, kad je bilo važno, a ne u sridu.
No, opet, kako se kaže, bolje ikad, nego nikad. Što onda reći za one koji su i u sridu i u nedjelju gađali u ništa? Zamisli, baviš se nečim, vježbaš, živiš od toga, i onda pogodiš u ništa. Nije to sigurno lako podnijeti, suosjećam s takvima.
Ne bih htio zvučati neskromno, ali mislim kako bih ja imao štošta reći tamo. Konji, pogoci u ništa, nekako mi to zvuči poznato. Bez ikakve sumnje, osjećao bih se ugodno u takvom okruženju, a onda ni rezultat ne i izostao. Pogađao bi alkar Ante i u sridu, ali i svim ostalim danima. Naravno, u ništa…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.