PIŠE: Ante JUKIĆ
Žene koje su ga doživjele reći će kako je porođaj bolno, ali slatko iskustvo. Zalog nečeg posebnog. Nama ostalima preostaju one pučke izreke o početku koji je težak, o trnovitom putu do zvijezda i o mačićima koji se u vodu bacaju. Ako govorimo o startu Aurelije u futsal eliti, onda možemo prizvati još jednu izreku, pa reći kako su se vinkovački malonogometaši u dosadašnjem dijelu sezone proveli kao Boso po trnju. No, polako, ima dana za megdana.
Razlika između prvog i drugog ranga je osjetna, o kojem god sportu se radi. U futsalu pogotovo, jer ovaj je sport posljednjih godina u Hrvatskoj doživio veliku ekspanziju, može se reći kako je Prva liga jača nego ikad. Nakon odigranih pet kola, Aurelia Boso se nalazi na devetom, pretposljednjem mjestu na tablici, s jednim osvojenim bodom. Iza našeg predstavnika nalazi se samo Crnica, koja još uvijek nema niti jedan. Nije bajno, ali nije ni toliko loše kako možda na prvi pogled izgleda.
U dosadašnjem dijelu sezone Aurelia je tri puta gostovala i doživjela isto toliko poraza. Kod Dinama i Olmissuma, aktualnih prvaka i doprvaka, momčadi koje su igrale i Ligu prvaka, realno je bilo teško očekivati bodove, a i poraz u Puli ne može se nazvati neuspjehom. Iako u Vinkovce nisu donijeli ništa opipljivo, Žuto-crni predstavili su se ljubiteljima futsala u Zagrebu, Omišu i Puli u dobrom svjetlu, pokazavši da nisu zalutali u ovo društvo. Protiv Olmissuma i pulskog Stanoinvesta bili su živi do kraja, a ni Dinamo nije bio baš toliko bolji koliko to konačnih 6:1 sugerira. Uglavnom, usprkos porazima, bilo je tu dosta toga pozitivnog za što se može uhvatiti.
Premijerna domaća utakmica u najvišem rangu donijela je dvoboj sa Squareom. Nisu Dubrovčani ove sezone toliko snažni kao što su znali biti u bližoj prošlosti, ali opet, radi se o dugovječnom prvoligašu, tako da je konačnih 1:1 u ovom susretu korektan rezultat. Bio je to, uostalom, prvi bod Aurelije u eliti, a prvi se dugo pamte i nikad im se ne gleda u zube.
Preostala utakmica dosadašnjeg dijela sezone i druga odigrana na domaćem parketu u Vinkovce je dovela Torcidu, i to je zapravo jedini nastup Aurelije koji se može nazvati razočaravajućim. Ne toliko zbog poraza, jer Splićani su kvalitetna momčad, više zbog visokih 2:7 u susretu koji je dočekan s optimističnim najavama. Od istog protivnika i na istom mjestu Žuto-crni su poraženi i u Kupu minulog vikenda, tako da se sad u potpunosti mogu okrenuti prvenstvu.
A u njemu im je, do kraja prvog kruga, ostalo odigrati četiri utakmice. Gostovanja u Makarskoj i Osijeku su iz sfere ‘ako što uzmemo, super, ako ne, nije smak svijeta’, puno važnija su dva susreta u Ciglici. Mogli bi reći, iduće dvije domaće su ključne. Ovog petka (6. prosinca) dvoranu na Kanovcima pohodit će Rijeka, koja se s tri osvojena boda nalazi na osmom mjestu, dok će zadnjeg vikenda u 2024. godini gost najstarijeg europskog grada bili trenutno posljednjeplasirana Crnica.
Još kad je objavljen raspored sezone, ove dvije utakmice su u taboru Aurelije Boso bile zaokružene crvenim markerom, a sad su, s obzirom na sliku koju nudi tablica, dodatno dobile na važnosti. U njima će se vidjeti koliko i što mogu naši malonogometaši u prvoligaškom društvu.
Sustav natjecanja u ovoj ligi je specifičan. Od deset klubova, posljednji ispada, deveti ide u dodatne kvalifikacije, a prvih osam u doigravanje. Svi se za nešto bore, svaka je utakmica važna i lako je moguće da će samo dva-tri boda na kraju značiti razliku između uspjeha i neuspjeha. Između četvrtfinala doigravanja, što je lijepo zapakirano osmo mjesto, i ispadanja iz lige. Na to su u klubu bila spremni i prije početka sezone, tako su se i pripremali za nju. I zato se trenutna situacija ne doživljava dramatično. Aurelia je svih ovih godina pokazala da se radi o ozbiljnom klubu na svim razinama, gdje nema mjesta stihiji i gdje se odluke donose planski.
U Prvu ligu ušlo se tek kad su za to stvoreni uvjeti, i u njoj se ne želi biti prolaznik. Momčad je pojačana, dovedeni su igrači koji su ocijenjeni sposobnim to ostvariti, sad to konačno treba i pokazati na parketu. Ne samo dojmom, jer on je i dosad bio dobar, nego bodovima. Porođajne muke su prošle, led je probijen, nekakvo prvoligaško iskustvo je skupljeno. Stiglo je vrijeme za ono zbog čega se u konačnosti i igra, za bodove i pobjede. Treba preplivati Rijeku, pa onda, ako je ikako moguće, i Crnicu zaviti u crno…
