PIŠE: Ante JUKIĆ
Obožavam Banju. Ne mogu vam opisati koliko žalim one koji si ne mogu priuštiti taj luksuz, pa se iz godine u godinu moraju zadovoljiti odlaskom na more. Na Banji čovjek preko ljeta može dobiti apsolutno sve što mu treba, pa i više od toga. A može se i okupati. Ja sam nekad u ovu vinkovačku oazu išao prvenstveno zbog kupanja, a sad mi je ono gotovo na zadnjem mjestu. Može, i ne mora. Danas na Banju idem prije svega nešto – naučiti.
Ako ste mislili da je pijaca vrelo narodne mudrosti, grdo ste se prevarili. Priznajem, i sam sam donedavno bio tog uvjerenja, ali onda su mi se otvorile oči. Uši pogotovo. Zanimljivo je to, postoje ljudi u ovom našem lijepom gradu koje praktički ne poznaješ, čak im ni imena ne znaš, ali zato su ti poznate sve misli koje kolaju njihovim glavama. Deset mjeseci u godini ih ne vidiš, a onda ti u ta dva ljetna postanu kao najbolji prijatelji.
Korona, ratovi u Ukrajini i pojasu Gaze, odnos EU i Amerike. Vanjska, nacionalna i ova naša lokalna politika, inflacija, svinjska kuga. Klimatske promjene i toplinske kupole, Putin, Trump, kriptovalute. Ustaše i partizani se podrazumijevaju. Aktualne, najsvježije teme, ili one svevremenske, poput ljubavi, patnje, morala i smrti nakon života. Nema toga što ne možeš naučiti, a nekad i sam možeš sudjelovati u raspravi. Ako je učitelj dobro raspoložen. Iako, i to je više kurtoazno, ne zato što misli da si relevantan, nego samo kako bi ti dao priliku pokazati koliko ne znaš. Većina, pak, ni ne glumi demokraciju, tako da nemaš vremena i prostora iskazati svoje mišljenje. Ostaje ti samo pozorno slušati i biti zahvalan što si imao priliku nešto naučiti o životu. I to potpuno besplatno. Mnogi bi to platili suhim srebrom, a tebi je palo kao dar s neba.
Super mi je što svi imaju svoj termin i satnicu koji se ne mijenjaju već godinama, tako da točno znaš što možeš dobiti ako dođeš, recimo, ranije ujutro, a što ako pristigneš prije ručka. Poslijepodne je opet jedna druga priča. Razlika je i između radnih dana i nedjelje, i to se baš osjeti. Uglavnom, ponuda je kao na slavonskom stolu. I nema za svakoga ponešto, nego za svakoga ima sve. Moraš samo odabrati što te toga dana zanima, koju životnu tajnu želiš otkriti.
Vidim to i po sebi. Nekad, dok sam nakon izlaska iz vode gledao samo kako se što prije presvući i krenuti kući, uvijek mi je ostajala nekakva praznina. Nisam bio do kraja ispunjen. Sad, kad poslije kupanja ostanem sjediti na toplom betonu i slušati što imaju poručiti narodni učitelji s Banje, to je jedan skroz drugačiji osjećaj. Nekako sam pametniji. Svaka čast kamenu, ali ništa se ne može mjeriti s betonom mudraca.
I zato bih poručio svima koji još uvijek nisu otkrili vinkovačko more. Ljudi, dođite na Banju, niste ni svjesni što propuštate. A možete se i okupati…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.