PIŠE: Ante JUKIĆ
Prošle nedjelje Evanđelje je govorilo o bezumniku koji zgrće blago, umjesto da se bogati u Bogu. Krist danas ponovno naglašava prolaznost ovozemaljskog:
„Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“,
ali ide i korak dalje, pozivajući ljude na budnost i oprez. Kaže Gospodin:
„Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!“
Isus je svoje učenike često upozoravao na budnost, pripovijedao im je o mudrim i ludim djevicama koje su čekale zaručnika, korio ih što su zaspali dok se On molio na kalvariji. Jer, smrt uvijek vreba, svaki dan na ovom svijetu može nam biti posljednji.
Svi znamo onu usporedbu plaćanja poreza i smrti. Efektna je, ali i ne baš potpuno točna. Porez se, naime, ne mora platiti. Ne učiniš li to, možda ti se uopće ništa neće dogoditi, možda ćeš platiti kaznu ili završiti u zatvoru, ali izbor postoji. Kod smrti toga nema, nema hoću-neću. Smrt nije u našoj domeni, o njoj odlučuje netko drugi.
Ima ona lijepa kršćanska misao: „Radi kao da ćeš živjeti sto godina, moli kao da ćeš umrijeti sutra“, u njoj je zapravo sažet recept za život svakog vjernika. Razbojnici koji su bili razapeti uz Krista u posljednji su trenutak dobili priliku za obraćenje, no neće svi imati tu milost. I zato treba živjeti tako da u svakom trenutku budeš spreman napustiti ovaj svijet, mirne i spokojne duše. Čovjek ne smije biti opterećen smrću i provesti život u tjeskobi, ali nje uvijek treba biti svjestan. I ne gledati je kao kaznu i tugu, nego kao susret s Bogom.
Odličan primjer odnosa prema životu i smrti je svetac kojeg se Crkva danas spominje. Sveti Lovro život je proveo služeći Kristu, spreman za Krista taj isti život i položiti. I kad je stigao taj trenutak, nije očajavao, gubio vjeru i nadu, već se spremno suočio sa smrću. Pri tome je zadržao vedar duh, pa i smisao za humor. Dok su ga pržili na roštilju, sveti Lovro je, prema predaji, svojim mučiteljima rekao: „Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!”. Time je zorno pokazao što znači slijediti Krista, ali je i svima nama dao praktični savjet za ove ljetne dane. Kad vidimo što je Lovro morao podnijeti, shvatit ćemo da pokoji tjedan visokih temperatura u godini i nije tako teško izdržati. Ili bi nam možda bili lakše, da nas bace na gradele?
Ugledajmo se, dakle, na svetog Lovru i budimo budni (uz Budicu, naravno)! Uvijek svjesni kako nitko nije toliko bolestan i star, da ne bi mogao živjeti još jedan dan, niti toliko mlad i zdrav, da ne bi mogao umrijeti već danas.