PIŠE: Ante JUKIĆ
Vrijeme je blagoslova kuća, a to znači kako ovih dana imamo priliku ponovno čuti izlizane floskule i pitanja koje su već sto puta odgovorena. Da će deklarirani nevjernici biti skeptični, cinični i pomalo zločesti kad se radi o duhovnom, to je donekle i očekivano. Jadno i besmisleno, ali očekivano. Međutim, žalosno je što i deklarirani vjernici govoreći o blagoslovu sipaju bisere, što samo pokazuje koliko mnogi od njih ne znaju osnove svoje vjere.
Iskreno, već sam pomalo i sam sebi smiješan, dosadan i naporan kad je ova tema u pitanju, sve je to već toliko puta rečeno. Ali, kad netko uporno ustraje na neistinama i spinovima, nema druge, nego iste demantirati, koliko god puta trebalo. Po principu ‘tko tebe floskulom, ti njega činjenicom’. Dakle, prvo, osnovno i za ovu priču ključno; blagoslov kuća nije zakonska obveza. Kao što su to, primjerice, zimske gume. Shodno tome, nitko neće biti kažnjen niti na bilo koji drugi način uskraćen ne primi li svećenika u kuću. Kao što će biti, primjerice, prođe li kroz crveno svjetlo ili ubije nekoga. Na znanje onima koji ne žele imati posla s, kako oni kažu, ‘popovima’.
Možemo sad malo i o onima koji bi primili svećenika, ali smeta im što se to, je l’, plaća. Uvijek treba naglasiti, blagoslov kuća se ne naplaćuje, kao što se ne naplaćuju ni sakramenti, ni Svete mise, ni bilo što drugo unutar Katoličke Crkve. Ne može se naplatiti nešto duhovno, apsurdno je uopće stvari postavljati na taj način. Postoji tek doprinos koji je pojedini vjernik spreman priložiti Katoličkoj Crkvi, ovisno o svojim mogućnostima i željama. Netko može dati više, netko manje, netko možda ne može dati ništa.
Za razliku od onih koji poznaju sve svećenike i dobro su upućeni u sve što su vjernici prisiljeni platiti, ja neću generalizirati. Vjerojatno ima iznimki, ima svećenika koji zaista neće blagosloviti kuću ne dočeka li ih novac, ali takvi su u debeloj manjini. Za svakoga tko želi dobiti blagoslov kuće ili bilo što drugo iz duhovnog spektra, pronaći će se rješenje. Nitko neće biti uskraćen, taman ne mogao ni euro ostaviti.
Ako netko zaista vjeruje, blagoslov nije tek mehanički čin ili običaj, nego nešto puno veće. I takvim ljudima novac ili neka druga vrijednost koju će ostaviti svećeniku nije nikakva tarifa, to je doprinos kojeg oni otvorena srca ostavljaju zajednici kojoj svojom voljom pripadaju. Ako ćemo biti iskreni, uzevši u obzir na što sve svakodnevno trošimo/bacamo novce, većina vjernika uvijek će moći nešto izdvojiti kad im svećenik dođe blagosloviti kuću. A, kao što sam već rekao, za one koji to baš nikako ne mogu, uvijek će se naći rješenje. Nitko tko to zaista želi neće biti uskraćen za blagoslov.
Kao što je to uglavnom uvijek slučaj, neovisno o čemu se radilo, najglasniji i najotrovniji, nisu oni koji zaista ne mogu, nego oni koji mogu, ali ne žele. A posebno oni koji niti primaju svećenike, niti imaju bilo što pozitivno reći kad je Katolička Crkva u pitanju. To me uvijek fasciniralo, kad ljudi koji se otvoreno deklariraju nevjernicima konstantno imaju potrebu komentirati unutarnje Crkvene stvari. Pa onda još i ‘dobronamjerno’ savjetovati njezinim članovima što im je činiti, upozoravati ih na nelogičnosti i ismijavati zbog njihove naivnosti. Čemu to, čemu gubiti vrijeme na nešto što te ne zanima i na što te nitko ne prisiljava? Posebice danas, kad nam se nudi toliko toga i kad na raspolaganju imaš hrpu sadržaja koji te stvarno zanima.
Opet se vraćam na ono što je u ovoj priči najvažnije i što uvijek treba istaknuti:
-
Blagoslov kuće nije zakonska obveza niti za jednog građanina Republike Hrvatske.
-
Ostavljanje novca svećenicima pri blagoslovu nije zakonska obveza niti za jednog građanina Republike Hrvatske.
Ako se nešto u međuvremenu promijenilo, slobodno me obavijestite.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.