PIŠE: Ante JUKIĆ
Bit ću iskren, nemam što kriti. Ja sam ti, dragi čitatelju, pomalo čudan lik. Ne volim trgovine i kupovanje, bježim od toga kao od odgovornosti. U te hramove današnjeg društva odlazim baš kad moram, a i tad se nastojim zadržati što kraće. Ove velike centre posebno izbjegavam. Pomalo me živcira cijela ta atmosfera. Iritirajuća glazba, kupci koji sumanuto guraju kolica ne dižući pogleda s mobitela, vječito neka nervoza. Kad ipak odem, kupujem samo ono što mi treba, neovisno o cijenama. I prije ovih simboličnih poskupljenja pomno sam birao što uzeti, ne toliko zbog troška, nego zato što baš ne volim suvišne stvari. Za neke sam čak spreman i platiti, samo da ih ne moram imati. Kažem vam, baš čudan lik.
Gledajući definicije ovog aktualnog bojkota, shvatih kako sam ja zapravo u cjeloživotnom bojkotu trgovina. O ovoj temi pisao sam prije dva mjeseca na ovom portalu (koga zanima, nek’ na Budici zagugla Tu me ne cijene, tu ne kupujem, op. ur.), pa se sad na neki način pomalo oholo i smatram idejnim začetnikom ove ideje. I zato sam, kao veliki zagovornik bojkota, ovaj bojkot jednostavno odlučio – bojkotirati.
Naime, osim što ne volim trgovine, ne volim ni trendove, ni kolektivno ludilo, a ovo mi baš nekako vuče na to. Iako, da budem potpuno iskren, reći ću vam zašto sam se baš s guštom zaputio u trgovinu tog zabranjenog petka. Htio sam i ja konačno jednom uživati u kupovini. Prije svega, bezbrižno ući u trgovinu, a da ne moram u slalomu izbjegavati uzice i pse koji ispred ulaza čekaju svoje ljubimce. Pa onda u blaženoj tišini bez ikakve žurbe hodati između polica, bez straha da će me neka jureća kolica pregaziti. Prvo uzeti ono po što sam došao, a potom vidjeti nudi li se možda i nešto drugo što bi me moglo zanimati.
Konačno, a tome sam se najviše radovao, prvi puta se naći u situaciji da ti nitko ne dahće za vratom na blagajni, i da imaš više od dvije sekunde vremena za staviti stvari u vrećicu, prije nego te lavina jednostavno odnese. I uza sve to, uspio sam čak malo i proćaskati s blagajnicama, koje su jučer imale svo vrijeme ovog svijeta. Pitati ih što ima kod njih, je li se i kod njih dan produžio, ima li smisla forsirati Duvnjaka ovako načetog. Kad sam se vratio u auto, tako ispunjen i zanesen, nisam mogao odoljeti prizoru nestvarno praznog parkirališta, pa sam se 15-ak minuta vozao po njemu, parkirao na mjesta koja inače mogu samo sanjati, a na kraju sam sve zapečatio ‘šlajdranjem’ i paljenjem guma. U znak slavlja. Ionako su svoje dale, još ova dva mjeseca do proljeća, i to je to od njih.
Uglavnom, baš mi je ugodan bio ovaj petak. Taj dan mi je, doduše, i inače drag, no ovaj je bio baš poseban. A evo, kad sam već dosad bio iskren, moram vam još nešto otkriti. Mislite o meni što god hoćete, ali ove popuste jednostavno nisam mogao propustiti. Priznajem, nasjeo sam. I zato puna podrška ovom bojkotu, puno je ljepše kupovati dok su trgovine prazne.
Ako me netko smatra izdajicom i otpadnikom, njegovo pravo, nemam ništa protiv toga. No, sve takve još bih jednom podsjetio tko je o ovome pisao davno prije nego su ovi aktualni organizatori pobrali svu pažnju i zasluge. I da, vidim kako se spominje nekakva poruka, u stilu: tko razumije, shvatit će. Lijepo za takve, no može li meni netko objasniti o čemu se radi?
Za kraj, evo i jednog mog prijedloga, ideje za potencijalne naredne bojkote. Kad sam vidio kako se efikasno riješio problem gužvi, predložio bih bojkot pošti, banaka i ambulanti za vađenje krvi. Ne zbog prijatelja, nego baš zbog sebe.
Eto, toliko od mene. Ostanite kod kuće, mislite na druge i distancirajte se od trgovina…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.