Bolje da su Barutanu obnovili

PIŠE: Ante JUKIĆ

Neki dan u šetnji gradom naletim na poznanika.

Pita on: „Jesi čuo kako ćemo od ovog ljeta imati otvoreni bazen u Lenijama?“

Ja mu, onako začuđeno, odgovorim protupitanjem: „Svašta, pa je l’ nije taj bazen otvoren ima već o-ho-ho godina?“

Ma ne taj zatvoreni, taj je davno otvoren. Ovaj će biti otvoreni. Kužiš? Bez krova nad glavom.“

Aha, to. ‘Ajde super. Nije da mi je nešto sad u životu nedostajao otvoreni bazen, ali neka ga. Pozdravljam svaki novi sadržaj u gradu“, rekoh u nadi kako smo ovo tekuće pitanje stavili ‘ad acta’ i da se sad okrećemo važnijim temama; politici, maškarama, ovcama, rukometu i ostalom.

Međutim, tad sam primijetio kako poznanika nešto žulja oko tog bazena, i kako mi je uletio s uvodnim pitanjem samo kako bi imao povod za paljbu. I onda je krenulo. Da ne dužim previše, sve se svelo na ono poznato…

Ako nema bazena u gradu: „Sramota je što nemamo bazen“.

Ako se napravi zatvoreni bazen: „Sramota što su napravili tako mali, trebao je biti olimpijski“.

Uz dodatak: „Vukovar ima olimpijski“.

Da se napravio zatvoreni olimpijski: „Sramota je što nemamo otvoreni“.

Sad kad se pravi otvoreni: „Sramota je što se pravi u Lenijama, trebali su Barutanu obnoviti“.

Da su obnovili Barutanu: „Što će nam uopće bazen, bolje da su Banju uredili“.

Možemo tako unedogled. Princip je jasan. Ne valja kad se ne radi. Ne valja kad se radi, jer bolje bi bilo nešto drugo raditi. Ne valja kad se radi to drugo, jer to drugo se moglo bolje. Svi, ali svi scenariji su pokriveni, kritika je uvijek spremna. Ako netko slučajno ostane zbunjen i ne zna što bi prigovorio, tu su nezaobilazni klasici; ‘Kruha i igara’, ‘Bacanje prašine u oči’ i otac svih izlizanih frazetina. Da, da, glavom i bradom – ‘Bolje da ste tvornicu otvorili’. Za ove zatvorene i otvorene nisam siguran, ali uvjeren sam kako bazen kritika i prigovaranja nikad neće presušiti. Kad bi se u njemu moglo kupati, ne bi nam trebali ni bazeni, ni Banja. A ni kade.

Svi mi možemo nekoga više ili manje voljeti, ili uopće ne voljeti. Možemo ga i, blago rečeno, ne gotiviti, ali baš jadno izgleda kad se koristi svaka prilika kako bi se iskalile osobne simpatije. Ponekad se stvarno stječe dojam kako je nekim ljudima drago kad su tonovi sivi i kako najviše od svega strahuju od dobrih vijesti. Takvima bi valjda savršeni svijet bio najgora noćna mora. Za sve takve, evo nešto što će vas umiriti. Svijet nikad neće biti takav, ni blizu, uvijek će se moći naći pregršt stvari pogodnih za kritiku i pljuvanje. Možete nemirno spavati, baruta(ne) nikad neće nedostajati.

Naravno, postoji i druga mogućnost. Svatko od nas mogao bi i sam nečime doprinijeti gradu u kojem živi. Ako nikako drugačije, onda barem kritiziranjem, ismijavanjem i pljuvanjem svega. Toliko, valjda, svi možemo…