PIŠE: Ante JUKIĆ
Moram priznati, kopka me nešto u vezi Božića. To su one stvari koje vam prolaze glavom, ali ne želite o njima glasno govoriti, jer bi vas netko mogao smatrati čudnim. Pošto ja s tim nemam problema, ovo o čemu se radi…
Za početak, želimo li mi uopće bijeli Božić? Stalno se nariče o tom snijegu, pune ga pjesme i reklame, a kad ga konačno dočekaš, nervoza i kaos. Kakvih sam sve komentara i psovki čuo ovih dana na račun te bijele pošasti, ne smijem ni spomenuti. Evo, i taj Žera, romantik i pjesnik kakav već je, sanja bijeli Božić, a onda već u sljedećem stihu čeka ljeto. U istoj pjesmi. I njemu je, očito, taj snijeg tek simpatična priča. Svaka čast tim pahuljama, ali ipak nema do sunca, plaže i mora. Ae…
Ovo su dani kad dočekujemo goste. Razumljivi su uzbuđenje i nervoza u tim trenucima, pogotovo ako gosti kasne, no znanstveno je dokazano kako neprestano otvaranje vrata i provjeravanje neće ubrzati njihov dolazak. Naravno, to ne znači kako trebamo odustati, uvijek postoji mogućnost da će se i to jednom dogoditi. Da će netko ranije doći, ako mi stoput otvorimo vrata i provjerimo.
Ono što se, pak, vjerojatno nikad neće dogoditi, je Božić bez francuske salate. Moram priznati, smiješan mi je i sam naziv te delicije. Salata? Da, baš. To je valjda smislio netko zbog grižnje savjesti uslijed unesenih kalorija, da može reći kako jede i salatu, nešto zdravo. Gledam tako tu francusku na stolu i baš si razmišljam… Francuska salata, francuski ključ, francuski ventil, francuski krumpir, francuski kruh, francuska sobarica, francuska revolucija…
Svaka čast tim Francuzima! Sve kao nešto romantičari, ljubavnici, nikakve koristi od njih, a oni utisnuli dubok pečat i ostavili nam veliko blago u naslijeđe. Pa mi onda na pamet padnu i švedske ljestve, švedski stol, švedski sanduk… Šveđane generalno smatramo hladnim bezličnim narodom, a i oni nam podarili toliko toga. Nobela, Volvo, Abbu, Ikeu i Henrika Larssona neću ni spominjati. Mi ostali izgleda samo sjedimo, gledamo i pametujemo, sve smo stavili na leđa ova dva napaćena naroda. Razmišlja li tko o ovome?
Pokraj francuske leži i ta purica, pa mi opet misli pobjegnu. Pitam se, kako Turci nazivaju puricu? Po nekoj logici, to bi onda trebala biti ‘amerika’? Što uopće purice kažu na to, da ih se oslovljava imenima država? I što je najvažnije, jesu li purice vjernice ili ateistice, vjeruju li u život nakon Božića?
E da, i taj stol za kojim sjedimo. Često je okrugli, ali može biti i nekih drugih oblika, a mi uvijek kažemo kako provodimo blagdane u krugu obitelji. Može li se Božić provesti i u pravokutniku obitelji? Pitam za prijatelja, on ima takav stol.
Božićnica i famozna 13. plaća su jedna od nezaobilaznih tema u ovo doba godine. Kako sad 13. plaća, kad godina ima 12 mjeseci? To nam ne smeta, kao što bi nam vjerojatno smetalo da dobijemo, recimo, samo 11 plaća u godini. Božićnica mi je još zanimljivija. Za primijetiti je kako ima dosta ljudi kojima, blago rečeno, smeta sve što ima veze i s vjerom i s Crkvom, no nisam baš čuo kako se netko u to ime odrekao božićnice. Ona takvima ipak ne smeta. Uspiju se nekako savladati i s gnušanjem je primiti. Kao što teška srca ne idu na posao ni za Božić, ni za svetog Stjepana. To su valjda isti oni kojima smeta sve što ima ikakve veze s NDH, osim kuna. ‘Ajde, sad smo uveli taj euro, pa se ne moraju brinuti zbog toga.
Ne bih želio previše duljiti na ovaj svečani dan. Još samo jedna stvar i tu ću stati. Znamo svi onu popularnu pjesmu i stih ‘kad bi barem Božić bio, svaku baš svaku subotu’. Zašto subotu, pa to je najgora solucija? Subota i nedjelja su ionako neradne, što bi time dobili? Kad već želimo i maštamo, puno bolji su ponedjeljak i četvrtak. Božić i sveti Stjepan plus vikend, i to su lagana četiri dana. Zapravo, kad bolje razmislim, najbolje je ovo što imamo ove godine. Božić srijeda, četvrtak opet neradni, petak spojiš jer nitko normalan neće tad raditi, pa onda subota, nedjelja. I Badnjak je utorak, ni na njega se baš ne radi previše. Još ostaje taj nesretni ponedjeljak, da je njega nekako spojiti s prethodnim vikendom i to je laganih devet dana u komadu. A oni bi, zamislite, Božić svaku subotu?
To je to, ljudi. Blagoslovljen vam Božić još jednom! Odoh sad trknuti do kalendara, vidjeti kad Uskrs pada sljedeće godine. Nadam se da je i on u srijedu…